Da bi djecu naučili, i roditelji moraju stalno učiti o internetu

Roditelji moraju da uče o korištetenju interneta kontinuirano i jedino tako mogu i djecu ispravno naučiti bezbjednim i korisnim načinima upotrebe, a stručnjaci im to savjetuju i da bi bili u toku, jer tehnologija nareduje velikom brzinom.

Nataša Đukanović iz NVO Digitalizuj.me smatra veoma važnim da roditelji razgovaraju sa djecom od momenta kada počnu da koriste internet, i da osim da ih uče, i da ih zastraše jer kad postanu tinejdžeri zastraživanje neće imati rezultate.

„Tehnologija toliko brzo napreduje da se mi sami ne snalazimo u tome – da ne znamo koji je link na koji smije da se klikne, koji je mail ispravan, šta je spam, šta je fishing… To su stvari koje toliko brzo napreduju da koliko god učimo o tome i pokušavamo da se snađemo, ti ljudi koji prate su u mnogo napredniji i brži u svemu tome“, kazala je Đukanović u toku webinara koji je organizovalo udruženje Roditelji na temu Sigurnost djece na internetu.

Prema njenim riječima, važno je da roditelji izbalansiraju, pa da djecu uče kako da se ponašaju na netu, ali i kako da se zaštite. Isto je, kako navodi i u realnom životu odnosno offline svijetu – kada pustimo djecu na igralište da se igraju, a da ne padnu.

“Kada su djeca mala vodimo ih za ruku napolje, kasnije ih puštamo, ali moramo da ih nadgledamo”, kazala je Đukanović.

Da bi roditelji mogli da nauče djecu bezbjendom korištenju interneta, i oni moraju da znaju kako da čuvaju podatke npr. svojih platnih kartica, šifara, ali i da vode računa o fotografijama koje objavljuju, šta objavlju i da uvijek imaju na umu kako to ljudi mogu da iskoriste.

Đukanović objašnjava da kada nauče to sebe, onda će i djeci lako prenijeti. Posebno vanim ističe da se uvijek ima na umu da sve što je online čak i kad ga obrišemo ostaje online.

Slike koje šaljemo jedni drugima, u raznoraznim grupama, porukama, na mrežama poput Vibera i Whatsapp ….Sve je to podložno screenshot-u i zbog toga se mora razmisliti tri puta prije nego se pošalje neka slika.

Đukanović sugeriše da passwordi ne smiju biti jednostavne riječi koje se mogu lako predvidjeti već treba da imaju više karaktera, i velika i mala slova, i brojeve. Nikako ne preporučuje da se koristi jedna šifra za više stvari.

Preporučuje svima korištenje neke od aplikacija za čuvanje šifri, koje moraju biti različite za svaki website ili aplikaciju koja se koristi.

Kao roditelji bi morali da naučimo i da postavimo vrlo restriktivna pravila za privatnost. Đukanović dodaje da to znači da neko koga ne poznajemo ne treba ni da nam bude prijatelj na društvenim mrežama i da gleda naše objave.

Savjetuje i da lične informacije ne daju nikome online.

„Vrlo često savjetujem ljudima, posebno onima koji koriste forume i neke vrste chatova, a među djecom je sada popularan Discord gejming, da uvijek koriste neki nick (nadimak) koji ne ukazuje kojeg su pola. Zato što su forumi generalno anonimni i onda se ljudi ponašaju na njima mnogo okrutnije nego što bi se ponašali u svijetu u kojem se vidi ko su i što su. Kad god je nešto anonimno budite i vi anonimni, odnosno tražite od svoje djece da se ponašaju kao anonimni da što manje info o sebi daju”, kaže Đukanović.

To je, prema njenim riječima, u igraju igrica jako veliki problem jer su to nekakva okruženja u kojima djeca igraju i prepoznaju ljude sa kojima igraju kao svoje društvo i onda vrlo često daju neke privatne informacije u žaru igre ili dok čekaju da se nešti u igri desi.

„Ako ih naučite od početka da imaju taj neki nick koji ne kaže ništa o njima i da ne dijele ništa lično, oni će to da koriste kasnije kad budu tinejdžeri i kad to bude stvarno važno“, dodaje Đukanović.

Ukazuje da ljudi jako puno skidaju alplikacije, filmove, knjige… sa sajtova koji su nelegalni, sa banerima i svako klikanje nosi opasnost da se pokupe virusi i malveri.

Roditeljima sugeriše da izaberu nešto od velikog brojala alata za ograničavanje korištenja interneta i aplikacija svojoj djeci.

Kao prvu navodi Screen time kojom se može ograničiti vrijeme djeci na tabletu, telefonu, računaru, i uz pomoć koje roditelji mogu da znaju koliko vremena provode ispred različitih ekrana.

Kada je riječ o gledanju sadržaja na YouTube-u, Đukanović roditeljima mlađe djece preporučuje YouTube kids.

„YouTube ima svašta. YouTube ima ogromni problem sa čišćenjem sadržaja. U jednom trenutku su to objavili zato što znaju da ne mogu da kontrolišu sadržaj koji se tamo pojavljuje“, kaže ona i dodaje da na YouTube kids ide samo ono što je posebno odobreno za djecu manjeg uzrasta”, objašnjava Đukanović.

Aplikacije za zaštitu su, kaže ona, najvažnija stvar za roditelje mlađe djece.

Detaljnije o aplikacijama i alatima možete pročitati u blogu Nataše Đukanović na sljedećem linku —-> Kako zaštiti dijete u online svijetu

„Moramo povoditi vrijeme sa svojom djecom online. Ako ih puštamo da sami idu kroz YouTube i traže stvari moramo da ih naučimo šta mogu da kliknu, šta smiju i dokle smiju da idu. I to radimo upravo tako što sjednemo sa njima dok to rade“, poručuje Đukanović.

Puno savjetnika za učenje, podsjeća ona, predlažu da se računar drži u dnevnoj sobi, i da dijete koristi ekran samo na tom mjestu, da roditelj može da baci pogleda svaki čas šta gleda.

Za manju djecu, ako već koriste računar trebalo bi da se podese bookmarksi za sajtovi koje one mogu da koriste. Kad krenu sa korištenjem društvenih mreža, roditeljima savjetuje da im oni kreiraju email nalog i sebe stave kao backup. Ako je roditelj kontrolor mail-a preko kojeg je kreira nalog  na društvenim mrežama, biće u stanju da utiče ako se nešto desi.

Đukanović navodi da roditelji tinejdžere ne mogu strahom i prepadanjem vaspitavati već da mora postojati neka vrsta otvorene komunikacije i pozivanja na kritičko razmišljanje.

Predlaže da se postavi set pitanja koja treba proći sa djecom, na koja oni treba da znaju odgovor u svakom trenutku jer samo tako mogu biti spremni kako da reaguju ako im neko:

  1. traži fotografiju;
  2. govori o neprikladnim stvarima;
  3. zahtijeva od njih da čuvaju tajnu;
  4. kaže nešto zbog čega se osjećaju tužnim.

Đukanović smatra da je mnogo važno naučiti djecu da razgovaraju sa svojim vršnjacima.

„Zato što njihovi vršnjaci vrlo često pokreću pitanja od kojih bismo se mi kao odrasli zgražavali, a znamo dobro da se priča jer smo i mi nekad bili tinejdžeri“, kaže ona.

Djeca treba da znaju kako da se ponašaju u tim situacijama, dodaje Đukanović, i da znaju da ako je traženo da komunikacija bude tajna da je to jedan od indikatora da nešto nije u redu.

Prema njenim riječima, tinejdžeri znaju da traže jedni od drugih poruke koje su seksualne prirode, što je njihova radoznalost i normalan dio odrastanja, ali ih moramo naučiti da budu u svakom trenutnku svjesni što to znači i koliko daleko to može dalje da ide.

Kao primjer navodi zaloupotrebe takvih poruka i njihovo kruženje u grupama, na društvenim mrežama.

„To su priče, koje su po meni stravične, jer definitivno ne želimo da se naše dijete nađe u takvoj situaciji. Zato treba da im pričamo o tome“, kaže Đukanović.

Ona savvjetuje da djecu naučimo da sebe ispituju da li su pod pritiskom ili su izmanipulisani da nešto pošalju, onda će kasnije, u tinejdžerskom dobu biti opreznija.

„Ako naučimo naše dijete da stalno sebe ispituje Jesam li ja ovdje izmanipulisan? Je li ovdje mene pokušavaju da uvuku u nešto što ja ne želim da uradim? oni će u jednom trenutku kad budu tinejdžeri i kad je normalno da istražuju i stupaju u nekakve veze online, biti mnogo oprezniji”, pojašnjava Đukanović.

Tekst napisan u okviru projekta Prevazilaženje izazova roditeljstva u digitalnom dobu koji je podržan kroz regionalni program Mediji za građane – Građani za medije: Jačanje kapaciteta nevladinih organizacija za razvoj medijske i informacione pismenosti koji u Crnoj Gori sprovodi Institut za medije, a koji finansira Evropska unija i kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*