PIŠE: Nataša Đukanović, NVO Digitalizuj.me, Domen doo

Danas je biti roditelj mnogo komplikovanije nego što je to bilo prije 50 godina. Moramo da balansiramo između kontrolisanja što naša djeca rade online i podsticanja da razvijaju vještine koje su im potrebne kad porastu. Da li da pratimo svaki njihov korak online, da dozvolimo samo neke aplikacije, pustimo ih da se slobodno “kreću” po online svijetu samo dok su šifre sigurne i dok znaju što je phishing? Ili možda nekako oboje?

Ono od čega uvijek polazim u radionicama o sigurnosti na internetu, nevezano kome se obraćam, je da istaknem da je: OFFLINE = ONLINE.

Ovo znači da onako kako se ponašamo u offline svijetu, IRL (eng. in real life), odnosno fizičkoj stvarnosti treba da nam bude uzor za ponašanje u virtuelnom, online svijetu.

Moramo biti svjesni toga da je roditelj vodič djetetu kroz internet isto kao što je vodič kroz život, kroz prve odlaske na igralište, kroz učestvovanje kad se upoznaju i počnu da se igraju sa drugom djecom, a kasnije sa obaveznim poznavanjem druge djece sa kojima se druži naše dijete.

Vrlo često roditelji tretiraju internet kao baby-sittera što, ako traje otkad je dijete malo, postane sastavni dio života i navika. Problemi se javljaju kad dijete počne samo da surfuje, istražuje, u jednom trenutku zađe u djelove koje mi ne bismo voljeli da ga vidimo. Ekvivalent dozvoljavanju djetetu da samo surfuje je da pustimo dijete samo ispred zgrade, bez vođenja računa sa kim se druži, i što radi.

Učešće roditelja u ranim fazama susreta sa internetom je od ogromne važnosti. Vremenom to učestvovanje može i treba da se umanjuje ali mora postojati jasno učešće u svim fazama na određeni način. Ne možemo kriviti internet, igrice i youtubere za to što nam je dijete agresivno, ili što psuje.

Prvi i najveći problem koji nam se kao roditelju nameće je nasilje.

Nasilje

Nasilje online je u onoj mjeri drugačije od nasilja offline što je offline relativno vidljivo nama kao roditeljima, a online nam se čini podmuklo i opasnije, jer ga ne vidimo, ne razumijemo, čini nam se da je veće, obuhvatnije, ali s druge strane nije fizičko pa ne znamo koliko je opasno i kako da se nosimo sa njim. Za online nasilje, slično kao i za offline, najvažnije je da prepoznate kad se dešava kod vašeg djeteta. Najbolje bi bilo da nekako na vrijeme naučimo dijete da može da vam se obrati za pomoć.

Osnovne lekcije za dijete su, koje moramo u beskraj da ponavljamo, ali i sami da praktikujemo su:

• Ne postavljaj privatne informacije online, uključujući i poruke na Viber-u, Whastapp-u i drugim messaging aplikacijama.
• Ne prihvataj prijateljstva i kontakt od ljudi koje ne poznaješ.
• Tri puta razmisli prije nego što postaviš sadržaj online, a posebno slike i video.
• Ono što je jednom online zauvijek ostaje online.
• Šifra mora da je komplikovana i to je najprivatnija stvar koju imaš. Nikad nikome ne daj svoju šifru.
• Ne upuštaj se u raspravu online.

Ove lekcije se uveliko prepliću sa drugom temom bezbjednosti na internetu – privatnost.

Privatnost

Probajte da guglate svoje ime. Probajte ime svoje djece, ljudi koje poznajete. Vrlo često će se desiti da na Google stranici možete da vidite svoje fotografije koje ste objavili na Facebook.

Internet funkcioniše tako da kad jednom postavite sadržaj, čak i pored restrikcija, ili brisanja, taj sadržaj može da se pojavi na Google-u. Google funkcioniše tako što radi tzv. indeksiranje interneta, pokupi i kopira podatke koje nađe na sajtovima, uključujući i fotografije, i te podatke koristi u pretrazi.

Problem privatnosti je što se ljudi ne upuštaju dovoljno u učenje o privatnosti. Mi svakodnevno vagamo između davanja svojih informacija i uživanja u komforu. Naši lični podaci su valuta kojom se kupuje servis – Facebook, Instagram, Google, Microsoft, Zoom, su kompanije koje žive od korištenja naših ličnih podataka. Oni koriste ogromne količine tih podataka da bi servirale personalizovane oglase.

“Ako ne plaćaš proizvod, ti si proizvod kojim to preduzece trguje.”

Ovo je otvoreni poziv da sve svoje naloge i profile na društvenim mrežama, uključujući i aplikacije za komunikaciju postavite na što je moguće više restriktivno. A onda to učinite i za svoju djecu.

Alati za zaštitu

Osim potrebe da provodimo što više vremena sa svojom djecom dok surfuju internetom, usljed naše zauzetost primorani da dozvolimo samostalno surfovanje, a kasnije, kako naša djeca rastu i da dozvoljavamo sve veću slobodu. Postoje pak, određeni alati koji mogu da vam pomognu u zaštiti i oni se primjenjuju u zavisnosti od toga koliko je dijete, šta želite da zabranite i koliko veliku kontrolu želite da imate. Naravno sve zavisi i od naše tehničke pismenosti.

1. Vremenska ograničenja – screen time

Znam da je teško govoriti o screen time-u u vrijeme korone, ali ekran je ekran, i jednako je štetan i u krizi i van krize. Količina vremena koja se dozvoljava može da se ograniči. Koristeći aplikacije kao što je screen time, za telefone, tablete i računare, možete jasno da nametnete pravila ponašanja.

2. Web filteri

Web filteri su aplikacije koje zabranjuju određene vrste sadržaja, koje se uglavnom odnose na sadržaj za odrasle, i nasilje. S obzirom na to da djeca najviše koriste YouTube, ova kompanija je sama postavila određene restrikcije.

Tako za manju djecu postoji YouTube Kids koji je najbolje kontrolisan. Za veću djecu naime, može da se na samom YouTube-u postavi restricted mode tako što ćete kreirati profil za svoje dijete i biti sigurni da uvijek koristi YouTube sa ulogovanim profilom, i onda namjestiti restricted mode (koji se nalazi kao dugme kad kliknete na profil sliku u gornjem desnom uglu ekrana).

3. Aplikacije

Postoje apliakcije koje obuhvataju puno različitih funkcionalnosti, pa rade filter sadržaja i screen time.

Google nudi svoju Family link aplikaciju – https://families.google.com/familylink/ gdje možete da:

1. Pratite šta vaša djeca rade kad su online,
2. Upravljajte njihovim aplikacijama,
3. Im dozvolite da hrane svoju radoznalost,
4. Vodite računa o vremenu provedenom na ekranu,
5. Zaključate telefon sa vašeg uređaja i
6. Pratite gdje se nalaze u realnom svijetu.

https://safety.google/families/families-tips/

Isto tako Microsfot nudi svoje rješenje kao što je Family Control Centers https://account.microsoft.com/family/about.

Postoje i druge aplikacije koje imaju svoje besplatne verzije. Probajte ih.

• MetaCert – Chrome, iOS (iPad only) https://family-safety.metacert.com
• Qustodio – https://www.qustodio.com/en/family/downloads/
• Kaspersky safe kids – https://www.kaspersky.com/safe-kids

Provedite vrijeme sa svojom djecom online, naučite ih kako da se ispravno ponašaju, isto kao što to radite kad izađete napolje. Da biste ih lakše pratili što rade dok su na računaru ili tabletu držite računar u dnevnoj sobi, i podesite ograničenje u vremenu korišćenja na tabletima i telefonima. Vi kreirajte njihove naloge na društvenim mrežama, podesite privatnost, vi budite backup email za njihov email. Ako ste već propustili da odradite sve ovo i vaše dijete vas je iznenadilo time koliko brzo je poraslo (to se svima dešava) porazgovarajte i tražite da radite zajedno na tome. Vi ste roditelj. Vi štitite svoje dijete.