Ovo morate znati ako vaše dijete koristi internet

Foto: Ilustracija

Nijesu svi roditelji podjednako upućeni da bi adekvatno usmjerili svoju djecu, kada su u pitanju bezbjednost i prisutnost u virtuelnom svijetu, a dio njih uporno ne želi da posluša savjete stručnjak jer misle da se njihovom djetetu ništa neće desiti.

Taj prpblem prepoznaje Katarina Jonev, autorka knjige Bezbjednost djece na internetu i društvenim mrežama koja se aktivno bavi edukacijom iz oblasti zaštite djece i mladih na internetu i na društvenim mrežama.

Prema njenim riječima, svaki roditelj treba svom djetetu da objasni kako Internet nije bauk, već da uz dobro i pravilno korišćenje može da donese veliki broj koristi.

“Samo pomislite na razvijanje komunikacionih vještina, učenje i usavršavanje stranih jezika, čitanje e-knjiga, razvoj IT pismenosti…”, kaže Jonev.

Paralelno, kaže ona, svaki roditelj mora da zna da postoji veliki broj opasnosti koje vrebaju na Internetu, a koje targetiraju upravo najmlađe. Najosnovnije pravilo na koje upućuje roditelje, koje nijedan otac ili majka ne smiju da zaborave jeste da provjere kako izgleda profil njihove djece.

“Ne propustite da izbrišete privatne informacije kao što su broj telefona, privatna mejl adresa, škola u koju dijete ide, sportski objekat u kom trenira… Obratite pažnju kakve fotografije vaše dijete postavlja i naravno – ko su mu virtuelni prijatelji”, upozorava Jonev.

Ona smatra da dijete od recimo 10 godina ne bi uopšte trebalo da ima Facebook ili Instagram, a kamoli nekoliko stotina virtuelnih prijatelja.

“Ako smo kao mali naučili da ne treba da pričamo sa nepoznatim ljudima na ulici – moramo da naučimo djecu da to isto pravilo važi i u virtuelnom prostoru. Ni tamo nema komunikacije sa nepoznatima”, kaže ona.

Kada je u pitanju ponašanje roditelja na društvenim mrežama Jonev kaže da je savršeno prirodno da roditelji žele da se pohvale svojim djetetom, da ih pokažu prijateljima ili da podijele sa online zajednicom lijepe i slatke trenutke.

“To mogu da razumijem. Ne mogu da razumijem roditelje koji imaju potrebu da kače slike svoje sopstvene djece bez odjeće. Shvatam bilježenje momenata na godišnjem odmoru, ali zašto ljudi na društvenim mrežama moraju da vide i golo dijete”, pita se ona.

Prije postavljanja takvih fotografija Jonev savjetuje roditeljima da razmisle o tome gdje i kod koga slike djeteta bez odjeće mogu da završe?

“Ovdje misli na sajtove s dječijom pornografijomi kompjutere osoba s mračnim umom. Imajte u vidu da neko ispunjava svoje bolesne seksualne fantazije dok gleda te fotografije. Neko zarađuje od prodaje tih fotografija. Dok roditelji brzopleto dijele slike na društvenim mrežama, najveća šteta se nanosi upravo djetetu”, upozorava autorka knjige.

Pita roditelje i koliko su sigurni da će njihovo dijete, kada poraste, reći: ,,Hvala vam što ste me slikali bez trunke odjeće i što je to vidjelo hiljadu nepoznatih ljudi na društvenim mrežama’’.

“Vi donosite odluke umjesto vašeg djeteta. Uostalom, krenite od sebe – kako biste se vi osjećali da ,,isplivaju’’ vaše slike iz djetinjstva, koje biste najradije pocijepali, ali baka ili majka ne daju da taknete porodični album”, kaže Jonev.

Ona smatra da su upozoranja česta, ali i da toga nikada nije dovoljno.

Problem je, kako je pojasnila, to što posredstvom interneta, medija, popularisanja raznih televizijskih formata gdje se promovišu nasilje, psovke, nemoral – mladi, a pogotovu djevojčice – stiču utisak da će biti voljeni, poštovani, primijećeni.

“Kopiraju ponašanje lažnih zvijezda. Djevojčice misle da vrijede više samo zbog broja lajkova i pratilaca – da to određuje koliko su uspješne. Znaju i da slika u kupaćem kostimu nosi više lajkova nego rolka i kosa vezana u rep, što to je strašno”, kaže Jonev.

Dodaje da ne generalizuje cijelu mladu žensku populaciju, ali da je ovakvo razmišljanje je sve učestalije.

“Djevojčice misle da ako dječacima pošalju svoje nage slike da će ih oni voljeti, da će se zaljubiti, da će ih poštovati – a dešava se upravo suprotno. Veliki broj momaka njihovu naivnost i nerazmišljanje o posljedicama iskoristi da ih poslije ucjenjuje. Veliki broj fotografija završi i na nepriličnim sajtovima, koji promovišu pornografiju”, smatra Jonev i dodaje da jednom kada se fotografija postavi na internet ona tamo ostaje zauvijek.

Njen savjet za djecu je da nikako ne šalju nikome koga poznaju – a kamoli koga ne poznaju – svoje (provokativnije) fotografije, ni samoinicijativno, ni kada ih neko traži jer “nikada ne znamo sa sigurnošću ko je sa druge strane profila”. Ujedno, ona moli roditelje da više komuniciraju sa djecom i objasne im zamke na koje mogu da naiđu kada su u pitanju društvene mreže.

Prema njenim riječima, komunikacija sa nepoznatim osobama je veliki problem.

Jonev dodaje da je danas trend ,,jurenja’’ lajkova i sakupljanja pratilaca prisutan naširoko kod djece i mladih, koji kako kaže, misle da se time pokazuje koliko su popularni, kul, u trendu, bolji od drugih.

“Oh, kakva greška! Da da bi imali puno lajkova, moramo da imamo i puno pratilaca, što opet znači da moramo da prihvatimo svaki zahtjev za prijateljstvo ili praćenje na Instagramu. Dakle, ogroman broj nepoznatih ljudi, koji često nemaju dobre namjere”, pojašnjava ona.

Predatori se, kaže ona, uvijek predstavljaju da su vršnjaci žrtve – čine da dijete, kada pogleda profil, zaista zaključi da se dopisuje s osobom svojih godina.

Jonev dodaje da predator postavlja veliki broj pitanja i sakuplja informacije.

Navodi primjere da se u nekoliko gradova Srbije desilo da su se djeca toliko ,,opustila’’ u komunikaciji sa ljudima koje ne poznaju i da su odgovarala bez ustezanja na pitanja gdje žive, gdje im rade roditelji, kada su u školi i da je potom dolazilo do pljačkanja stanova i kuća.

Komunikacija, kaže ona, može voditi i do susreta djeteta i nepoznate osobe.

“Jedan od primjera se desilo prije nekoliko godina… Djevojčica od 13 godina je otišla da se vidi sa nekim za koga je pretpostavila da je njen vršnjak. Komunicirala je neko vrijeme s njim na društvenim mrežama i riješila da prihvati poziv da se upoznaju. On nije bio njen vršnjak, već čovjek od 40 godina, koji je napravio lažni identitet na društvenim mrežama i koristio tuđe slike. Bila je silovana. Srećom uhapšen je, ali i nedovoljno kažnjen. Svaka kazna za nekog ko povrijedi dijete je preblaga. Ovakvih primjera je zaista puno i te mučne situacije se odigravaju svuda po Srbiji – i u većim i u manjim gradovima”, navodi Jonev.

Ona navodi da je jedan stručnjak za IT bezbjednost svog sina od 3 godine ispisao iz vrtića jer su zaposleni u toj ustanovi konstantno postavljali slike djece na svoje FB i Instagram profile. Zamolio je i objasnio da to ne smiju i ne treba da rade –  ali su oni nastavili.

Dodaje da na početku godine, škole od roditelja dobijaju pismenu saglasnost za objavu slika njihove djece, čak za školski sajt i da roditelji mogu da pišu pritužbu ako takva saglasnost nije potpisana.

Jonev kaže da na svojim profilima ne objavljuje slike gdje se djeci, koja prisustvuju predavanjima, vide lica, i dodaje da nema ni fotografije s djecom bliskih ljudi.

“To je moja odluka i nje se držim, jer ni na koji način ne želim da djecu izlažem opasnosti ili da im ugrožavam privatnost”, kazala je ona.

Kao višegodišnji edukator iz ove oblasti, Jonev kaže da zna da je nedozvoljeno objavljivanje fotografija bez pristanka osobe koja je na fotografiji, ili roditelja.

“Nadam se da su toga svjesni i oni koji koriste fotografije djece u reklamne svrhe. U suprotnom, roditelji imaju pravo da zahtijevaju da se fotografije uklone ili čak da iskoriste pravna sredstva da bi one bile sklonjene”, kazala je ona.

Kada su u pitanju fotografije koje postavimo na Facebook, Jonev kaže da gubimo kontrolu nad njima i gubimo pravo na nju.

“Kontrolu – jer ne znamo broj ljudi koji ju je vidio (virtuelni prijatelji naših virtuelnih prijatelja), svako može da je skine ili “skrinšotuje”, pa sačuva u svom telefonu ili distribuira drugim ljudima. Neko može da je iskoristi za profilnu sliku prilikom kreiranja lažnog profila. Pravo – jer Fejsbuk ima pravo da je koristi u sopstvene svrhe. Znam djevojku koja se, prije nego što je postala majka, prije nekoliko godina, bavila modelingom. Jednu od fotografija sa njenog profila ,,skinula’’ je i upotrebila u sopstvene PR svrhe kanadska firma, koja se bavi proizvodnjom vodke. Djevojka niti je uspjela da zabrani korišćenje svog lika, niti je zaradila išta”, pojašnjava ona.

Facebook može i da obriše sliku ukoliko procijeni da je neki neprimjeren sadržaj u pitanju.

Jonev navodi da kada su u pitanju djeca, ukoliko algoritmi prepoznaju da je neka fotografija potencijalna zloupotreba djece, biće obrisana.

“Zvučaće čudno, ali ako algoritam prepozna da nešto ne štima (pričamo ipak o algoritmima i vještačkoj inteligenciji) obrisaće ili odbiti postavljanje slika u kojima na primjer, djevojčica igra balet sa baletskom suknjicom i baletankama, ili dječak igra fudbal. Na ovaj vid sankcionisanja Facebook se odlučio upravo zbog roditelja koji potencijalno izlažu svoju djecu opasnosti postavljajući slike bez ili s nedovoljno odjeće – a zloupotreba takvih fotogafija je već previše”, pojasnila je autorka knige.

Kada je riječ o cyberbullying-u Jonev savjetuje da to treba prijaviti razrednom i školi istog trenutka, bez osvete i svađe sa roditeljima drugog djeteta. Škole imaju timove za sprečavanje nasilja među vršnjacima i znaju kako da reaguju u kojim situacijama.

Ona navodi primjere nekih od lidera tehnološke industrije koji svojoj djeci nijesu davali mobilne telefone do određenog uzrasta ili im ne dozvoljavaju da koriste društvene mreže.

“Bil Gejts je osnivač Microsofta i jedan od najbogatijih ljudi na svetu. Stiv Džobs je osnivač kompanije Apple. Mark Zukenberg je osnovao Fejsbuk. Oni su lideri tehnološke industrije. Gejts nije dozvolio svojoj djeci mobilne telefone dok nisu postali tinejdžeri. Džobsova djeca su odrasla bez ajpoda. Zukenbergov Fejsbuk broji 2 milijarde korisnika, a njegova djeca nemaju profile”, kazala je Jonev.

Prema njenim riječima, nije stvar u tehnološkim znanjima već o načinu korišćenja. Ona smatra da nije svaki roditelj tehnološki pismen na nivou programera, ali da svaki roditelj može da usmjeri dijete kako da koristi Internet, telefon i društvene mreže.

“Ako u stvarnom svetu učimo djecu da ne komuniciraju sa nepoznatima na ulici – hajde onda da im objasnimo da ne četuju sa ljudima koje ne poznaju na društvenim mrežama. Ako djeci branimo da gola ili u kupaćem kostimu trče po školi – onda da im objasnimo da fotografije na kojima su polugoli ne treba da kače na profile, ili šalju drugima”, kaže ona.

Smatra da s obzirom na to da djecu vaspitavamo da ne psuju i ne vrijeđaju drugare u realnom životu, onda ne treba da vrijeđaju i ostavljaju ružne komentare kod drugara na slikama ili da pišu vulgarne poruke.

“To nema veze sa tehnološkom pismenošću, ima sa osnovnim načinima vaspitanja djeteta”, kaže Jonev.

Cilj njene knjige je, kako je kazala, promovisanje sigurne upotrebe interneta i društvenih mreža među djecom i mladima – kao i pružanje smjernica roditeljima.

“Želim da lakše razumiju ovaj svet i opasnosti u njemu. Da ukažem na potencijalne opasnosti koje vrebaju iz virtuelnog prostora”, kaže Jonev i dodaje da roditelji treba da se upoznaju sa digitalnim rizicima, nasiljem na internetu, zavisnošću od video igrica i da znaju kome da se obrate za pomoć u slučaju da se nešto desi.

Navodi da je njena misija je da objasnim da internet nije bauk, ali da moramo da znamo kako da se pravilno ponašamo, da shvatimo da je, uz razvoj digitalnih vještina, podjednako bitna i svijest o digitalnoj bezbjednosti.

“Knjiga služi da roditeljima u ruke dam alate kojima će preduprijediti ovakva dešavanja”, zaključila je Katarina Jonev.

Izvor: vitkigurman.com

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*