Kako zaštititi dijete od neželjenih poziva, poruka, predugog boravka na internetu

Scenario u kojem neko zove vašu devetogodišnju kćerku na telefon, koji koristi samo za komunikaciju s porodicom i prijateljima, i pita je – je li punoljetna – nimalo nije prijatan. Iako takva situacija može biti bezazlena, važno je imati uvježban protokol s djecom kada i ako do nje dođe.

Goran Šerić, inače dugogodišnji hrvatski developer i preduzentik, veoma se iznenadio kad ga je jednog ljetnjeg dana supruga uzrujano obavijestila da je njihova devetogodišnja kćerka upravo primila poziv s nepoznatog broja. Glas s druge strane postavljao je pitanja poput je li maloljetna ili punoljetna i je li trenutno napolju.

“Kako sam upoznat s opasnostima modernih tehnologija kojima se bavim od kraja 80-ih, djeca mi imaju protokol za takve situacije i pitala je – s kim razgovara. Međutim, nije dobila odgovor nego novo pitanje – je li trenutno napolju, jer je pozivatelj vjerovatno čuo djecu na školskom igralištu na kojem se nalazila nakon škole”,ispričao je on za Netokraciju.

Djevojčica je prekinula razgovor, ali je to dosta uznemirilo, baš zbog toga što je upoznata sa svim potencijalnim opasnostima. Iz tog razloga nema ni profile na društvenim mrežama, koje većina njenih vršnjaka ima. Ipak ima, recimo WhatsApp, koji koristi za komunikaciju unutar odjeljenja i škole.

Goran pojašnjava da shvata da djecu ne može isključiti iz svijeta njihovih vršnjaka, kojima online čini značajan dio, ali im želi pomoći da shvate što je ispravno, a što ne. Da nema tog otvorenog pristupa, možda nikada ne bi ni saznao za ove sumnjive pozive, jer se njegova kćerka prvo obratila svojim roditeljima. Zabrinuti otac je ipak nekako utješio, ali nekoliko dana kasnije ponovio se identičan scenario, i to dok je bila u autobusu, na školsko izletu.

Opet je postavljeno isto pitanje – jesi li punoljetna ili maloljetna, gdje se nalaziš… Sve je to dosta jezivo za dijete od devet godina. Ona je ponovo pitala ko zove i, kako nije dobila odgovor, prekinula je i nazvala oca uznemirena. Poslala mu je broj koji je zvao i, kada je on pozvao, bilo je zauzeto.

“S obzirom na to da sam bio pored računara, iskopao sam broj na internetu i ne znam je li me šokiralo ili sam osjetio olakšanje kada sam vidio da broj pripada call centru koji ima kancelariju u Splitu”, navodi on.

Goran je objasnio kćerki o čemu se radi, istovremeno je sve prijavio policiji, koja ga je uvjerila da nije najbolja ideja da lično ode u call centar.

Pozivi su dolazili danima

Bez obzira na prijavu policiji, Goranova kćerka je danima kasnije dobijala pozive iz brojeva koji su registrovani na istu firmu, nakon čega je stavio njen broj u registar “ne zovi”.

“Siguran sam da bi veliki broj djece ovakvu situaciju prećutio roditeljima, vjerovatno bi imali i traume od toga. Takođe sam siguran da velik broj roditelja, koji nisu informatički pismeni  ne bi uspjeli identifikovati telefonski broj (i meni je trebalo vremena) pa bi vjerovatno i oni bili uznemireni u strahu da im neko uhodi dijete, u današnje vrijeme kada svakodnevno svjedočimo takvim situacijama”, kaže Goran.

Prema njegovim riječima, velika je odgovornost firmi koje jeftino zapošljavaju radnike u call centrima, nabijaju velike kvote i uopšte ne edukuju radnike, čak ni o minimalnom protokolu komunikacije, i ne razvijaju interni sistem koji bi omogućio da se određeni broj označi kako neko koga ne treba dalje kontaktirati, recimo dijete koje nije potencijalni potrošač.

“Da ne kažem da je pitanje jesi li punoljetan ili maloljetan neumjesno kad je dijete s druge strane, što većina ljudi može procijeniti odmah”, pojašnjava on.

Kako zaštititi djecu – i razgovarati s njima o opasnostima na internetu?

Goran je zato podijelio nekoliko savjeta za roditelje kako postupati u ovakvim situacijama, ali i kako pripremiti djecu za njih. Na početku, ističe da je komunikacija najvažnija.

Prije svega, misli da je komunikacija jako bitna za ljudske odnose i da je manjak dvostrane, iskrene, ljudske komunikacije jedan od glavnih izvora većine problema.

“To je najbitnija stavka u ovoj cijeloj priči, a sve ta tehnologija koju sam stavio u svoju službu ili je želim obuzdati, samo je alat. Djeci treba objasniti i prednosti i mane interneta i modernih mobilnih tehnologija, podsticati ih da ih koriste i u edukativne svrhe, a ne isključivo za ubijanje dosade (ili izmišljene dosade) i objasniti im neka pravila sigurnog i pristojnog korištenja mobilnog”, pojašnjava on.

Predlaže da se djeci nameću obaveze oko toga, a ne ih pustiti da ga koriste kako žele jer tako roditelji, imaju više vremena za sebe.

Goran je developer koji dugo radi s Appleovim uređajima, zato je cijela porodica u ovom “ekosusistemu”. Kako kaže, iOS je od verzije 12 s uvođenjem praćenja Screen Timea te uz Family Sharing itekako olakšao stvari, ali i za uređaje sa Androidom postoje slična rješenja.

I prije Screen Timea njegova djeca nisu mogla tek tako instalirati aplikacije, ali kad je ova opcija postala dostupna, uklonio im je sva ograničenja i pustio ih jedno vrijeme da bez nadzora koriste mobilne – i šokirao se podacima. Njegov 16-godišnji sin je preko 35 sati sedmično provodio na mobilnom, više nego u školi ( čak i kombinovano, kad se ubroji domaći i učenje), a kćerka skoro 24 sata sedmično. Dobijali su hiljade notifikacija iz raznoraznih aplikacija.

Screen Time omogućava ograničavanje korištenja određene aplikacije ili grupe aplikacija. Kako kaže Goran, kao developer bi mogao štošta reći o toj usluzi, ali kao otac, smatra je izvrsnom.

Ograničeno korištenje društvenih aplikacija (i noćni mir)

Što se tiče podešavanja, Goranova djeca mogu neograničeno koristiti pozive, SMS-ove, karte, Deezer i Shazam, kao i defaultne Appleove aplikacije. To znači da u večernjem i noćnom periodu ne mogu koristiti ništa drugo osim gore navedenih aplikacija, bez obzira na to koliko su druge aplikacije koristili u toku dana i je li im za njih “ostalo” još vremena.

Naime, druge aplikacije, poput WhatsAppa, Facebooka, Instagrama i Snapchata, vremenski su ograničene za korištenje. Za njih imaju na raspolaganju po 15–25 minuta svaki dan, odnosno 30–45 minuta kombinovano sve društvene mreže. Naravno, mogu uvijek pitati za dodatno vrijeme, nad čim roditelji opet imaju nadzor.

Što se tiče telefonske komunikacije, nema razgovora s nepoznatim osobama.

Svi brojevi koji nisu u imeniku moraju se odmah predstaviti ili ih trebaju pitati ko su. Ako se ne predstave, odmah se prekida veza. Ako se predstave, poslušati, bez odgovaranja na ikakva lična pitanja. Generalno, za sve je odgovor: “Nazvaće vas tata kasnije”. 🙂

Nema društvenih mreža do 13 godina

Kako Goranova kćerka još nije napunila 13 godina, što je dobna granica za korištenje većine društvenih servisa, poput Instagrama, Facebooka, Snapchata ili TikToka, ona ih ni ne koristi. Stariji sin je dobio mogućnost korištenja na 13. rođendan, a Goran dijeli anegdotu vezanu uz taj period.

“Želio je Facebook profil otkako je imao 10–11 godina, jer su ga svi u razredu imali. Sjeo sam ga ispred računara i došli smo do checkboxa gdje piše da potvrdi ima 13 godina i rekao: “Žao mi je, ali nemaš dovoljno godina. Vrati se za dvije godine.”Na njegov 13. rođendan (a šala je bila da ću mu pokloniti Facebook profil kad ga toliko želi i ništa drugo), sjeli smo za računar i krenuli da napravimo profil. Međutim, morao je čekati do popodne jer su Facebookovi serveri za registraciju tada imali vrijeme podešeno na Pacific Standard Time”, priča Goran.

Facebook danas minimalno koristi, ali nadoknadi to drugim platformama, Instagramom koji im je začudo jedan od glavnih komunikacijskih alata i Snapchatom, uz nezaobilazni WhatsApp.

WhatsApp kćerka koristi jer je to djeci postao glavni komunikacioni alat oko domaćih zadataka, dogovora… Ali ima striktna pravila – ne prihvaćati kontakt i poziv u grupe od osoba koje ne poznaješ. Nema puno stavljanja svojih slika, jer i kao pororica ne objavljuju.

“Generalno sam protiv stavljanja slika djece i porodice na Facebook profile i slično”, dodaje Goram.

Djeci su objašnjene postavke za ograničavanje pristupa sadržaju koji objave na društvenim mrežama. Isto tako, ne mogu sami instalirati aplikacije koje žele, nego treba da traže dozvolu i da kažu razlog – zašto žele takvu aplikaciju.

“Odgovor tipa “svi je imaju” ne prolazi, a o aplikacijama koje stavljaju mačje ili pasje uši i njuške i sličnim budalaštinama uopšte ne razgovaram, ali to i ne traže. Ako baš žele neku aplikaciju, a smatram da nije edukativna, tražim da uklone jednu aplikaciju koju imaju. Na taj ih način učim i da sve ima granice i da se nečega ponekad u životu moraju odreći. Često ispadne da im ta aplikacija nije toliko bitna”, objašnjava on.

Za razliku od mnogih drugih roditelja, koji dopuštaju djeci da pronalaze svoje uzore i prate ih na YouTubeu, Goran nije pretjerano tolerantan prema toj pojavi, zato je i YouTube pod kontrolom. Većinom se koristi s kućnog laptopa, i to najčešće za edukativan sadržaj.

Važnost digitalne higijene

Što se tiče drugih video sadržaja, poput HBO-a, Netflixa ili Apple TV-a, koji se mogu gledati i na drugim uređajima, Goran je konfigurisao kućnu mrežu i filtrira sadržaj, a ima mogućnost i da ga nakon određenog vremena isključi. Za to koristi Synology rutere, koje toplo preporučuje.

Goranova djeca imaju i ograničene pakete poadataka, a pristup internetu dobili su tek nakon što su neko vrijeme koristili mobilne bez njega – samo za poruke i pozive.

Goran voli s djecom provoditi vrijeme na otvorenom, a upućuje ih i da radije čitaju knjige, nego da se služe mobilnim ili tabletom, a pruža im i pozitivan primjer svojim ponašanjem.

Priznaje da nije lako, i da ne ide uvijek kako bi on želio, ali se bori jer smatra da je roditeljstvo konstantna borba, građenje temelja njihovih budućih života. Ako tu kiksa, svjesan je, neće biti dobro za njih.

Komunikacija prije svega

Uz sve, ima i opciju dijeljenja lokacije djece i geofencing putem kojeg roditelj može dobiti notifikaciju ako se dijete kreće van redovnih krugova kuće-škole-igrališta.

“Moj je stav da, kad mi dijete već ima profil na serveru u data centru internet giganata – jer, htio-ne-htio, profil se gradi i teško se protiv toga boriti – onda mogu i ja iskoristiti nešto od tih podataka da budem miran. Ko ima djecu, razumjeće me, a drugima će biti teško objasniti pa se neću ni truditi”, kaže on.

Razloga za brigu danas ima mnogo, ali ne treba zaboraviti i glavno oružje koje može pomoći u borbi – a to je otvorena komunikacija. Djeca se možda neće na prvu lopgtu složiti s vašim metodama, ali treba im omogućiti i da ih razumiju, kao i opasnosti koje vrebaju, a samim tim i zašto je važno odmah alarmirati roditelja zbog bilo kakvog sumnjivog ponašanja na koje naiđu.

Izvor: Netokracija

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*