Iza naše opsjednutosti društvenim mrežama stoji podmukla nauka

Vaš sin je opsjednut videoigrama? Vaša kćerka je opsesivna kada je riječ o “lajkovima” na Instagramu? Možda za to i nisu sami krivi. Društvene mreže, videoigre, aplikacije i ostali digitalni uređaji pažljivo su, kažu stručnjaci, osmišljeni kako biste im se stalno vraćali.

Kako bismo mogli da ograničimo korištenje društvenih mreža, treba da znamo kako prepoznati trikove koje one koriste da bi vas navukle.

Dok istraživači još pokušavaju da otkriju mogu li djeca (ali i roditelji) da postanu zavisni od društvenih mrežam, neki računarski stručnjaci otkrivaju svoje tajne kako (p)ostajemo “navučeni”.

Odolijevanje porivu da neprestano provjeravate svoj pametni telefon ili da ugasite Netflix nakon vrlo napete epizode serije Stranger Things trebalo bi biti dijelom vaše samokontrole. Ali, takozvani zviždači kao što su Tristan Harris, osnivač pokreta Time Well Spent i Adam Alter, autor knjige Irresistible: The Rise of Addictive Technology and the Business, tvrde da su ljudi po tom pitanju nadjačani.

Naučno je dokazano da nas funkcije digitalnih uređaja kao što su obavještenja različitih aplikacija, automatsko pokretanje videa, lajkovi i poruke koje brzo nestaju, izazivaju da pogledamo/provjerimo/odgovorimo odmah, jer u suprotnom imamo osjećaj da smo propuštili nešto važno.

Iza svih aplikacija, igara i društvenih mreža stoji čitava vojska stručnjaka dobro upućenih u ljudsku psihologiju, čiji je posao da finalni proizvod učine nezamjenjivim.

Harris tvrdi da metode koje ovi stručnjaci koriste ugrožavaju našu sposobnost prosuđivanja. Tako, na primjer, većina tinejdžera veoma puno drži do potvrde vršnjaka. Zato im je važno da stalno provjeravaju reakcije na društvenim mrežama, pozitivne ili negativne, kako bi zadovoljili svoju znatiželju.

Ipak, postoje načini kako se oduprijeti toj napasti. Zahvaljujući ljudima koji su upozorili na ovaj problem, možete prepoznati kojekakve trikove i promisliti kako oni utiču na vaše misli i ponašanje.

Imajte na umu da druga strana želi da smanji vrijeme između vaših misli i akcije. Ako svjesno napravite pauzu, možete se oduprijeti tim porivima. Caroline Knorr iz organizacije Common Sense Media navodi neke od važnih funkcija društvenih mreža, videoigara, aplikacija, usluga i uređaja, koje su posebno dizajnirane da vas “zakače”, kao i ideje koje mogu pomoći vama i vašoj djeci da se oduprete tim uticajima.

Jedna od njih je autoplay – automatsko pokretanje novog videa, funkcija karakteristčna za Facebook i Netflix. Tristan Harris ovaj fenomen naziva “zdjelom bez dna”. Jednostavna stvar koju možete uraditi je da ručno ugasite autoplay.

Sljedeći problem su obavještenja, odnosno notifikacije. Studije su pokazale kako zvučne notifikacije stvaraju naviku pregledanja. One povezuju spoljašnje okidače (zvuk ping) s unutrašnjima (kao što su na primjer dosada i nesigurnost). Svaka aplikacija ih koristi, ali neke, poput YouTube-a, otkrile su da kada nas obavještenja pozivaju da nešto uradimo, kao npr. “Pogledaj Salllyin novi video” ili “Pogledaj kome se sve svidio tvoj post”, mi odreagujemo gotovo odmah. Ovi pozivi na akciju ne samo da nas ometaju, već nam izazivaju i stres. Knorr kaže da uvijek možemo isključiti te notifkacije.

Snapchat Snapstreak nastaje kada dva korisnika Snapchata redovno izmjenjuju snapove tri dana. Tu je posrijedi zakon reciprociteta. Ljudi imaju potrebu da na svaku pozitivnu akciju odgovore jednakom mjerom. Djeca tako postaju zavisna od održavanja niza na Snapchatu pa neki i prijateljima daju pristup svojim korisničkim nalozima u trenutku kada sami ne mogu održati taj niz. Još jedno pravilo je “uzvraćanje lajkova”- označavanjem da vam se svidio nečiji post, ujedno molite tu osobu da i ona lajkuje vaš kako bi se konačan broj lajkova povećao. Naravno, kompanije iskorišćavaju pravilo reciprociteta jer na taj način mogu da upoznaju svoje korisnike i saznaju kako da im na najbolji način prodaju svoje proizvode.

U ovom kontekstu Caroline Knorr sugeriše da treba djeci objasniti kako kompanije iskorištavaju njihove (pozitivne) namjere da budu dobri prema svojim prijateljima kako bi ih naveli da kupe određene proizvode. Ako vas brine nizanje snapova, dogovorite se s djetetom na primjer da se može prijaviti na Snapchat tek nakon što obavi nekoliko kućnih poslova.

Kada bismo znali da se naš newsfeed na Instagramu ili nekoj drugoj društvenoj mreži ažurira svake noći u 3 sata, vjerovatno bismo tada provjeravali što je novo objavljeno. Ali onda bismo bili stalno “zaljepljeni” za svoj pametni telefon. Zato društvene mreže koriste metodu koja se zove “varijabilne nagrade”, koja nas potiče da uporno tražimo svoju nagradu i provjeravamo, na primjer, je li nas neko dodao za prijatelja, kome se svidio naš post, ko je ažurirao svoj status. Što možete da učinite?Isključite obavještenja na aplikaciji te sami odredite kada ćete provjeriti što se novo dogodilo na društvenim mrežama.

A što je s igrama kao što su Clash of Clans ili Candy Crush, pita se Caroline Knorr. One nas mame obećavajući besplatno uzbuđenje, ali kasnije više nije sve u igri besplatno, već se neki nivoi počinju naplaćivati. Tu nije kraj njihovoj podmuklosti: što više koristite pomenute igre, i kako kupujete sve više nadogradnji, tako kompanije prikupljaju više podataka o vama. Zahvaljujući činjenici da su ove igre uglavnom spojene s Facebookom, i kompanije dobijaju i popis vaših prijatelja, kao i uvid u to kakve vam proizvode u budućnosti mogu ponuditi. Iako je to možda skuplje, Knorr ističe da je svakako sigurnije kupiti videoigru u potpunosti.

Izvor: Medijska pismenost

  • Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *