Cyberbullying – zlostavljanje koje traje 24 sata

U Crnoj Gori je cyberbullying sve prisutniji, i ta vrsta nasilja je veoma teška i iz razloga što je dijete koje je žrtva nasilja izloženo zlostavljanju 24 časa pa se gubi osjećaj sigurnosti na bilo kom mjestu i stalno je u iščekivanju da li će biti i dalje izloženo toj vrsti verbalne agresije.

Cyberbullying je definisan kao agresivni, namjerni čin koji provode grupe ili pojedinci, koristeći elektronske oblike kontakta. To je kontinuirano i ponavljajuće ponašanje protiv žrtve koja se ne može lako odbraniti.

Prema istraživanjima iz jula prošle godine, u Crnoj Gori internet koristi 91 odsto djece starosti   do 17 godina, a više od dvije trećine smatra da zna o internetu više od svojih roditelja. U najvećem broju, pokazalo je istraživanje, mladi su izloženi vršnjačkom nasilju na internetu, a svako drugo dijete se na društvenim mrežama ne osjeća bezbjedno.

Psihološkinja i geštalt psihoterapeutkinja Marijana Bulatović Medenica kaže da bilo koje dijete može biti žrtva vršnjačkog nasilja, a da je cilj takvog ponašanja obično da se ostvari nadmoć i kontrola nad drugim djetetom, bilo verbalnom ili fizičkom agresijom, a povoda za zlostavljanje obično nema.

“Djeca koja zlostavljaju često su omiljena među vršnjacima. Vršnjačko nasilje može biti fizičko – nanošenje fizičke povrede, verbalno – ruganje, omalovažavanje, ucjenjivanje, nazivanje pogrdnim imenima, socijalna izolacija – uticaj na drugu djecu da se sa određenim djetetom ne druže, ogovaranje, ignorisanje, namjerno isključivanje iz kruga prijatelja. Kao podvrste nasilnog ponašanja navodi se seksualno, kulturalno i ekonomsko nasilje“, pojašnjava ona.

Vituelni svijet omogućava, kaže ona, da se nasilnici često “kriju” i iza lažnih profila, a sa druge strane biva i podržano od”publike”. Publika, to jest posmatrači nasilja,  najčešće ne reaguju, ili “lajkuju” postavljene postove tako da dijete koje vrši nasilje dobija potvrdu da radi nešto što i nije tako loše, a često se i pridružuju u ismijavanju djeteta koje trpi nasilje.

Posmatrači virtuelnog nasilja, kaže psihološkinja, veoma rijetko, ispričaju nastavnicima ili roditeljima o nasilju jer to doživljavaju kao “tužakanje”.

Postoje dvije vrste napada preko interneta: direktni i indirektni. Objavljivanje privatnih podataka ili neistina na čatu, blogu ili internet stanici pripada direktnom napadu.

Prema riječima psihološkinje, posljedice svakog nasilja su povučenost, nesigurnost, izbjegavanje društva, razdražljivost, napetost, poremećaj pažnje, pad uspjeha u školi, gubitak motivacije za školu, slabiji apetit, problem sa snom, neuključivanje u zajedničke aktivnosti… Dijete, koje je žrtva u tom smislu, je depresivno, a nekad i agresivno prema drugoj djeci, prijeti samoubistvom. Mogu imati i trajnije posljedice – poremećaj sna, noćno mokrenje, nekontrolisana stolica, somatske tegobe iako je dijete fizički zdravo.

„Posebno u periodu adolescencije gdje se slika o sebi formira pod velikim uticajem onoga što dobiju kao povratnu informaciju od vršnjaka, problematika se usložnjava. Iznošenje intimnosti na društvenim mrežama zaista jeste veliki problem, jer se pojačava i  stid. U stidu, dijete sebe doživljava kao nekompetentno, nedovoljno dobro, zauzima poziciju – ‘ja nijesam u redu’, ‘ja nijesam ok’””, dodaje ona.

Takođe se, naglašava Bulatović Medenica, gubi povjerenje u druge ljude, uopšte povjerenje u život, okolina se  doživljava kao neprijateljska.

Djeca su, podsjeća ona, sklona da sliku o sebi formiraju na osnovu broja “lajkova” na Facebooku. Ako se iznose negativne informacije, onda se negativna slika o sebi vrlo lako potvrđuje.

Razvijanje vještina nenasilne komunikacije, samopoštovanja, vještina samozastupanja, uopšte povjerenja u odnosima naročito na relaciji roditelj – dijete od najranijeg uzrasta, jedan  je od načina preveniranja nasilja.

“Veoma je važno osvijestiti kod djeteta – da, ukoliko je posmatrač nasilja, da kaže odraslima. Kada je dijete žrtva nasilja,  prvo je važno zaustaviti nasilje a zatim pružiti stručnu pomoć, kako i djetetu koje vrši nasilje, tako i djeci koje su žrtva nasilja. Posebno je važna podrška roditelja u jačanju osjećanja vlastite vrijednosti, oslanjanja na sebe, umijeća da se nosi sa svijetom u kome živi”, preporučuje  Bulatović Medenica.

Tokom posljednjih par mjeseci, bar 15 kolašinskih tinejdžerki iskusile su šta znači online okrutnost.

Sa dva-tri anonimna profila na Instagramu, koje imaju značajan broj pratilaca, nemilice se dijele tačne i netačne informacije, nerijetko i vulgarnog sadržaja o privatnom životu djevojčica.

Imenom i prezimenom pominju se one, njihove simpatije, navodni seksualni partneri, ali i članovi porodice.

Osoba ili više njih, koje stoje iza tog profila,  sebe nazivaju “dobro informisanim kolašinskim tračarama” i svakog dana se bave po jednom svojom drugaricom.

U kolašinskoj policiji i tužilaštvu kažu da nije bilo prijava te vrste vršnjačkog nasilja.

Izvor: Vijesti

  • Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *