Instagram i Fejsbuk samo kanali, nasilje nastaje u porodici, društvu, zajednici

nasiljeonline

Iako treba ograničiti njihov pristup, društvene mreže služe samo kao kanal za razmjenu informacija, a nasilje i agresivno ponašanje kod maloljetnika razvija se u porodici, društvu, zajednici.

Pripadnici barske policije u ponedjeljak su spriječili organizovani sukob dvije grupe maloljetnika ispred škole “Blažo Jokov Orlandić”. Kako su naveli iz barskog Centra bezbjednosti, saslušane su dvije djevojčice, učenice osmog razreda škole Jugoslavija koje su zbog tekstova objavljenih na Instagramu pokušale da organizuju napad na vršnjakinje iz škole “Blažo Jokov Orlandić'”.

Objavljena vijest o sukobu djevojčica zbog tekstova objavljenih na Instagramu ukazuje na to da je onlajn jako važna sfera života djece. Prema podacima UNICEF-a, 72 odsto djece Crne Gore uzrasta od devet do 17 godina ima profil na nekoj društvenoj mreži,pišu Dnevne novine.   Svako treće dijete smatra da na internetu ima sadržaja koji su uznemiravajući za njih, a tuče su najčešći takvi sadržaji.

Psihološkinja Radmila Stupar Đurišić za Dnevne novine naglašava da su društvene mreže mogućnost da djeca izraze ono šta žele da kažu i da nemaju taj kanal, našli bi neki drugi način da to što žele kažu.

“Problem današnje omladine je nepoznavanje kanalisanja ljutnje. Ljutnja je prirodna emocija koja se javlja kod čovjeka kada je neka njegova želja osujećena, odnosno kada neka njegova želja nije ispunjena. Mentalno zdrava osoba, kao što uči kako da se ponaša kada je tužna ili srećna, treba da nauči i kako da se ponaša kada je ljuta. Velika većina naše djece to ne zna, a razlog tome je to što ni odrasli to ne znaju, pa nema ko da ih nauči”, kaže Stupar-Đurišić.

Ona tvrdi da mi u Crnoj Gori imamo tradiciju da ne kanališemo ljutnju, nego da je puštamo da ona slobodno izlazi, “neobraćajući pažnju da li je ona svrsishodna, adekvatna ili zadovoljava potrebe koje želimo da ostvarimo”.

“Društvene mreže su samo mogućnost da oni čak neki put mnogo bezbolnije izraze ljutnju, odnosno ono što nastaje iz ljutnje, a to je bijes. Oni stavljaju fotografije, komentarišu, vrijeđaju se, ali na takav način izbace ljutnju i na tome ostaje. Ja ne bih povezivala povećanje agresije sa društvenim mrežama, nego sa kanalom putem kojeg oni izbacuju bijes iz sebe”, objašnjava Stupar-Đurišić.

Da društvene mreže nijesu glavni uzrok problema, sa njom se slaže i Duško Mihailović iz Udruženja Roditelji.

“Smatram da je jedan od uzroka problema u tome što se kao društvo u cjelosti, dakle: mediji, zajednica, država… ovim pitanjima bavimo incidentno, a ne sistematski. Reagujemo tek kada se nešto dogodi i tada po pravilu oštricu kritike usmjeravamo prema tehnologiji i u njoj tražimo uzrok problema. Često čitamo naslove poput “Dogovorili tuču preko Facebooka”, ili “Na Twitteru objavili ovo ili ono”…. takvi naslovi i pristup medija su jednaki tome kao kada pročitate naslov tipa: “Pasatom u smrt””, rekao je Mihailović.

Radi se, kako kaže, o dovođenju stvari u pogrešan kontekst. On smatra da uzroke online nasilja treba tražiti, ne u tehnologijama, već u devijantnom ponašanju.

“Online nasilnici su u najvećem broju slučajeva nasilni i “stvarnom” svijetu ili ih karakterišu neki drugi oblici devijantnog ponašanja, i tu smo mi kao društvo zakazali. Institucije koje bi trebalo da se bave tim problemima, identifikacijom i prevencijom, očigledno ne rade svoj posao kako bi trebalo, ili makar ne na onom nivou koji mi kao zajednica očekujemo od njih”, kaže Mihailović.

Sa druge strane, dodaje on, tehnologije nas sve čine izloženijima.

“Manje je privatnosti, pa su neke stvari znatno vidljivije i tu treba raditi na edukaciji, kako roditelja (u tehnološkom smislu), tako i djece u smislu opštih vrijednosti i zdravorazumskog pristupa korišćenju tehnologija. Ali, tu opet dolazimo do ranije pomenute incidentnosti, odnosno nedostatka sistemske, dobro osmišljene i strateški planirane akcije državnih institucija”, zaključuje Mihailović.

Izvor: CDM

  • Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *