Pet mitova i istina o bezbjednosti djece na internetu

Pomozite svojoj djeci da imaju pozitivno i produktivno online iskustvo tako što ćete naučiti istinu (i ignorisati glasine) o tome što ih zaista čini sigurnim.

wwk

Ako povjerujete u sve što čujete o djeci na internetu, možete misliti da se pedofili i cyber nasilnici nalaze iza ama baš svakog cyber ugla. Da, ima tamo loših svari, ali istina je da ima i mnoštvo dobrih. Neki eksperti savjetuju i da „tehno-panika“ stanje svijesti nepotrebno i prekomjerno uznemirava roditelje. Poenta je u tome da ne možemo držati našu djecu bezbjednom ukoliko ne znamo činjenice. Evo pet najčešćih mitova o bezbjednosti na internetu – i istina o njima, kako bi bili manje zabrinuti.

Mit: Društveni mediji (mreže) pretvaraju djecu u cyber nasilnike.
Istina: Mnnogo je razloga zbog čega dijete može postati cyber nasilnik, a društvene mreže predstavljaju samo prigodan način da obave svoj „prljavi posao“.

Stvarnost je takva da se djeci koja praktikuju ovakvo ponašanje tipično dešava nešto drugo što ih „tjera“ da na ovakvo djelovanje. Možda su u nekoj ktizi – kod kuće, u školi ili na neki drugi način povezan sa njihovim sociološkim funkcionisanjem. Možda su nasilnici i u svakodnevnom životu, ili nemaju dovoljno razvijen osjećaj empatije. Svijest o okolnostima u kojima funkcioniše cyber nasilnik – ne isključujući pri tom samo ponašanje – mogu pomoći roditeljima i prosvjetnim radnicima da prepoznaju upozoravajuće znake i potencijalno intervenišu na vrijeme, prije nego stvari odu predaleko.

Mit: Učiti djecu da ne razgovaraju sa strancima online je najbolji način da im sačuvamo beubjednost na insternetu.
Istina: Učiti djecu da prepoznaju predatorsko ponašanje će ima pomoći da izbjegnu neželjene situacije.

U današnjem svijetu u kojem već 8-mogodišnjaci imaju interakciju sa drugim ljudima online, oni moraju znati granice između prihvatljive i neprihvatljive konverzacije. Tako, prevaziđite „stranger-danger“ /stranac=opasnost/ pristup i naučite koja vrsta pitanja nisu OK (na primjer, nije OK: „Jesi li dječak ili djevojčica?“; „Gdje živiš?“; „U što si obučen/a?“; „Hoćeš li da imamo privatni razgovor?“). Takođe, naučite djecu da ne traže uzbuđenja na internetu. Rizični online odnosi češće se stvaraju u chat sobama kada tinejdžeri traže ili se uključuju u konverzaciju sa seksualnom konotacijom.

Mit: Djeca se ponašaju gore online.
Istina: Većina djece kaže da se njihovi vršnjaci ponašaju fino jedni prema drugima kada su online.

Većina djece želi da se zabavi, zeza i socijalizuje na najnormalniji mogući način dok su online – i ustvari, prema istraživanju Pew Research Internet Project to je upravo ono što većina njih i čini. Evo nekih statističkih podatak iz pomenutog istraživanja koji će vas umiriti:

  • 65 odsto tinejdžera koji koriste društvene medije kažu da su imali lično iskustvo na društvenim mrežama koje je učinilo da se dobro osjećaju o sebi.
  • 58 odsto kaže da su se osjećali bliskijim sa drugom osobom zbog iskustva na nekoj društvenoj mreži.
  • 80 odsto tinejdžera koji su svjedočili zlobnom i okrutnom ponašanju na društvenim mrežama, branili su svoje napadnute prijatelje.

Takođe, mnogo je djece koji su se priključili borbi protiv cyberbullinga i koji koriste internet za neke društveno odgovorne ciljeve. Sve je više i više djece koja koriste moć online svijeta u dobre svrhe i sami, usput, razbijaju mnoge mitove.

Mit: Opasno je objavljivati fotografije svoje djece na internetu.
Istina: Ako koristite podešavanja privatnosti, limitirate svoju publiku, i ne tagujete ili na drugi način identifikujete svoju djecu, prilično je sigurno.

Postoje dvije vrste roditelja: Oni koji obožavaju da objavljuju fotografije svoje djece i oni koji misle da je to jednostavno traženje nevolje. Iako je istina da objavljivanje bilo čega online predstavlja određenu dozu rizika, postoje načini da se oni ograniče i svedu na minimum ukoliko to pametno radite.

  • Koristite podešavanja privatnosti. Budite sigurni da su vam podešavanja privatnosti podešena tako da samo vama najbliži ljudi u mreži mogu vidjeti objavljene fotografije.
  • Ograničite svoju publiku. Dijelite fotografije samo sa najbližom porodicom i prijateljima. Ili, koristite siteove za dijeljenje fotografija poput Picasa-e ili Flicker-a koji zahtijevaju logovanje da bi se pregledale fotografije.
  • Ne požurujte svoju djecu da se uključe u život na društvenim mrežama. Ispoštujte pravilo da djeca do 13-te godine ne kreiraju profile na društvenim mrežama. Jednom kada vam djeca budu imali profile, mogu biti tagovani na fotografijama što mnogostruko uvećava njihovo online prisustvo. Ako ćete uploadovati fotografije na kojima se nalaze, nemojte ih tagovati i identifikovati – tako fotografija neće voditi nazad do njih.

Mit: Programi roditeljske kontrole su najbolji način da pratite online aktivnosti mog djeteta.
Istina: Fokusirati se samo na jedan metod bezbjednosti na internetu može vas uljuljkati u lažni osjećaj sigurnosti.

Da bi vaša djeca ostala sigurna online — i da ih odgojite u odgovorne, uvažene digitalne građane – potrebno je više od instalacije roditeljskih kontrola. Kao prvo, software roditeljskih kontrola upornija djeca mogu zaobići i savladati. Takođe, filteri mogu biti previše striktni i često se dešava da ti programi blokiraju i poptuno legitiman sadržaj čime se stvara dinamika „roditelj protiv djeteta“ što nam se samo može obiti o glavu.

U svakom slučaju, koristite roditeljske kontrole kako bi prevenirali izloženost neprilagođenim sadržajima i ograničili vrijeme upotrebe računara. Ali, ne mislite da ste tu završili posao. Nastavite da sa djetetom razgovarate o odgovornom i poštovanja vrijednom ponašanju, kako na interentu tako i van njega, postavite pravila i objasnite koje su konsekvence njihovih kršenja. Takođe, probajte da naučite svoje dijete i da samo vodi računa o vremenu provedenom ispred ekrana.

Caroline KnorrCOMMONSENSEMEDIA

  • Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *