Budite informisan roditelj, prepoznajte sajber maltretiranje

nasiljesiber

PIŠE: Sara E. Morou, pisac i konsultant za oblast medija i društvenih mreža

Da li vas plaši kako vaša djeca koriste Facebook, Twitter, Instagram? Da li pate jer ih neko omalovažava na društvenim mrežama, objavljuje njihove fotografije bez dozvole, ucjenjuje ih ili ih uznemirava na bilo koji drugi način? Da li znate šta je seksting i koliko može biti opasan?

Možda bi trebalo da razmislite o ovim stvarima, jer podaci kažu da je jedno od troje djece žrtva sajber maltretiranja (termin koji se odnosi na maltretiranje i uznemiravanje putem novih elektronskih tehnologija). Pritom, prema najnovijim istraživanjima, broj osoba mlađih od 18 godina koje su doživjele maltretiranje putem interneta u protekloj godini je udvostručen.

McAfee, kompanija koja se bavi izradom softvera za bezbjednost na internetu za računare i mobilne uređaje, nedavno je sprovela anketu u kojoj je učestvovalo 2000 djece i 2000 odraslih. Rezultati ankete su pokazali da je više od trećine djece uzrasta od 11 do 17 godina pretrpjelo neki oblik online zlostavljanja. Uprkos tom alarmantnom podatku, svega manje od trećine roditelja izrazilo je zabrinutost za svoju djecu koja su postala žrtve sajber maltretiranja, dok je 67% anketirane djece reklo da mogu da posjećuju i pretražuju internet sadržaje bez roditeljskog nadzora.

“Odgovori u ovoj anketi pokazuju da je procenat zabrinutosti roditelja nevjerovatno mali u odnosu na realne probleme i opasnosti sa kojima se djeca suočavaju na internetu“, smatra Endi Fipen, profesor sa Plimut univerziteta, koji se bavi društveno odgovornim ponašanjem na internetu.

Pomenuti disbalans je još jedan problem u nizu sa kojim moramo ozbiljno da se pozabavimo:

  • djeca odlaze na internet uz malu ili nikakvu kontrolu roditelja, ili bez njihovih ograničenja.
  • Roditelji pritom često zanemaruju ono što se zaista dešava u virtuelnom svijetu. Neki od njih čak i priznaju da su svojoj djeci pomogli da otvore profile na Tinderu.

Nažalost, roditelji postaju svjesni opasnosti koja djeci prijeti na internetu tek kada virtuelni svijet pređe u stvarni, kao što je maltretiranje, uz sve posledice koje ono nosi: problemi u školi, pad koncentracije, nizak nivo samopouzdanja, pa čak i slučajevi samoubistva.

Studija je još pokazala da među anketiranim tinejdžerima, jedan od šestoro redovno koristi aplikacije kao što su Tinder, Snapchat ili Facebook. Tinder je aplikacija za upoznavanje novih ljudi koja korisnicima pomaže da izaberu potencijalnog partnera na osnovu njihovih Facebook fotografija, dok je Snapchat aplikacija koja se koristi za slanje fotografija prijateljima. Jedinstvena prednost ove aplikacije je u tome što se jednom otvorena fotografija sama izbriše poslije svega par sekundi.

Tinder i druge slične aplikacije za pronalaženje partnera takođe dijele informacije sa različitih profila. U ekstremnim slučajevima to može da bude zloupotrebljeno: za slanje junk mejlova, praćenje djeteta, neželjen upad na nečiji profil. Zato je uloga roditelja u prevenciji i zaštiti djece ključna.

Korišćenje takvih aplikacija može da izloži djecu neprimjerenim kontaktima sa odraslima, posebno kada se ignorišu ograničenja vezana za uzrast.

nasilje

Seksting – još jedna vrsta opasne “zabave”

Na mobilnim telefonima tinejdžeri imaju vidove komunikacije koje ne nadgledaju roditelji (bar ne konstantno), kao što je možda slučaj sa fiksnim telefonom. Posljedica je ta što su korisnici onda skloniji da eksperimentišu van dometa očiju i ušiju roditelja, posebno kada se radi o istraživanju normalnih tinejdžerskih briga, kao što je na primjer seksualnost. Rastući problem u ovoj oblasti je dijeljenje seksualno eksplicitnog materijala sa drugima, najčešće slika, odnosno „seksting“.

Bez obzira na to da li vaše dijete učestvuje u ovakvom ponašanju, neophodno je da o tome popričate s njim. Jedna od osobina dobrog roditelja je njegova informisanost, zato iskoristite ovaj članak da naučite još nešto o realnosti sekstinga.

Ne sekstuje svako, ali mnogi to rade zbog pritiska vršnjaka. Iako na prvi pogled možda izgleda drugačije, tinejdžeri koji dijele sa drugima eksplicitne slike su u manjini, i često te slike šalju svom partneru. Imajući ovo u vidu, pritisak vršnjaka na njih da budu deo „seksting“ kulture može biti jak, i često baš zbog tog pritiska tinejdžeri, a ponajviše djevojke, postaju dio svega toga.

Razgovarati sa djetetom o sekstingu važnije je nego ikad, posebno zato što se čini da je pritisak vršnjaka glavna pokretačka sila koja stoji iza ove aktivnosti. Važno je da djeca znaju da imaju vašu podršku i da razumiju da ne dijeli baš svako svoje nage slike. Kada se pritisak vršnjaka pojavi, posebno za vrijeme osetljivih tinejdžerskih godina, djetetu može biti teško da razlikuje pravu istinu od onoga što ono smatra istinitim.

Oba pola sekstuju, ali devojke lošije izlaze na kraj s tim. Iako je opšte mišljenje da su djevojke te koje sekstuju najviše, nedavno istraživanje koje su objavili Džulija Lipman i Skort Kempbel sa Univerziteta u Mičigenu otkrilo je da su jednake šanse da djevojke i dječaci pošalju i/ili prime eksplicitne slike na svom telefonu. Razlika u polu stupa na scenu na drugi način: djevojke su oštro osuđivane, dok dječaci skoro da ne moraju da se suoče sa negativnim posledicama. Dječacima će čak možda porasti socijalni status. Kao što je to slučaj sa mnogim drugim aspektima društva, kada se radi o seksualnosti još upostoje dupli standardi, a za djevojke je to svakako gubitnička kombinacija.

Pri objavljivanju svog istraživanja u Journal of Children and Media – Časopis o djeci i medijima, Lipman i Kempbel nisu ni pokušali da budu suptilni. Istraživanje su nazvali „Damned if you do, damned if you don’t… if you’re a girl: Relational and normative contest of adolescent sexting in the United States” – „Ako uradiš kajaćeš se, ako ne uradiš kajaćeš se… ako si žensko: Odnosni i normativni kontekst sekstinga adolescenata u Sjedinjenim Američkim Državama“.

Prema riječima učesnika istraživanja, djevojke koje šalju svoje eksplicitne slike su često smatrane za „drolje“ koje imaju problema sa samopoštovanjem, dok su one koje ne šalju izopštene jer su „umišljene“ ili „pretjerano čedne“. Društvo, međutim, ne osuđuje dječake na isti način.

Seksting može lako da se otrgne kontroli

Poruke mogu da ostanu samo kod dvoje ljudi koji su u početku bili uključeni; ipak, slike se često prosljeđuju i šire među ljudima: onaj ko je poslao sliku ne može nikako da spriječi onog ko ju je primio da podijeli tu poruku sa drugima (najčešće eksplicitne slike pošiljaoca). Problem nastaje kad neko iznevjeri tuđe povjerenje i slike onda krenu da kruže dalje od namijenjenog primaoca. Jednom kad slika uđe u sajber prostor, postaje nemoguće kontrolisati ko sve može da je vidi.

Neki tinejdžeri smatraju da seksting nije velika stvar, dok drugi smatraju da je loš, a onda postoje i oni koji su fokusirani na potencijalne posljedice bilo da se tiču njihovih roditelja, škole, vršnjaka ili zakona. Roditelji mogu da kazne svoju djecu ili da im oduzmu mobilne uređaje, ali maltretiranje se najčešće dešava van kuće, često u školi gdje se oblici nasilnog ponašanja dešavaju već generacijama.

Zato popričajte sa svojim predtinejdžerom ili tinejdžerom i objasnite mu šta se stvarno događa sa sekstingom u društvu. Iako tinejdžeri nisu jedini koji dijele sa drugima eksplicitne slike, oni su dio populacije/grupa posebno sklona/podložna tome i već su zagazili u hormonske vode dok pokušavaju da spoznaju sebe i utvrde svoju individualnost.

Izvor: Novak Đoković Fondacija

  • Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *