Minecraft – digitalni lego i socijalna interakcija

minecraft

PIŠE: Marica Stijepović, psiholog

Kada je vaše dijete pasionirani igrač Minecrafta, lako vam je da se nasmijte na sledeću anegdotu. Mama pita sina: “Zar opet igraš Minecraft, a prije pola sata sam ti rekla da prestaneš? “ Sin odgovara: “Ne, mama, ne igram, sad gledam na Youtube kako drugi ljudi igraju Minecraft”.

Igra se sastoji od blokova i nema “zaplet”, eksplicitne ciljeve, niti ekstravagantnu grafiku. Steve, glavni junak, počinje igru u svijetu sastavljenom od cigala bez oruđa, alata ili resursa. Ako igrate u “Survival” modu, brzo će pasti noć, i “mobs” – skeleti, zombiji, džinovski pauci – će zgrabiti vašeg čovjeka ukoliko ne nađete sklonište. Može se igrati i u “Peaceful” modu, gdje nema monstruma i gdje možete graditi bez bojazni, ali to – priznaćete – nije toliki izazov. Baš kao u realnom svijetu, samo ako rizikujete imaćete osjećaj da ste nešto stvarno postigli. Endreman, Creeper i ostali “negativci” napašće vas samo ako i vi njih napadnete – ali zar ćete se zaista od njih kriti? Pauci vas takođe preko dana neće napasti, ali ako ih pobijedite, dobićete mrežu koja vam može biti materijal. A koristeći sirove materijale, u Minecraftu možete da izgradite bilo šta, uključujući roller coaster. To je upravo i poenta “crafting”. Igra se fokusira na kreativnosti, građenju i preživljavanju.

Za sad ne postoje neurološke studije koje bi se bavile uticajem Minecrafta na mozak, naročito kod djece. Interesantno je da je igra prvobitno i bila namijenjena odraslima. Međutim, postoje zanimljivi pokušaji analize povezanosti Minecrafta sa Maslovljevom hijerarhijom potreba. Na najvišem nivou nalaze se potreba za značenjem i trascendencijom, potom potreba za samoaktualizacijom (da živimo u skladu sa svojim potencijalima), potreba za samopoštovanjem, potreba za pripadanjem, potreba za sigurnošću i na kraju, odnosno na dnu, bazične fiziološke potrebe – hrana, voda i sklonište.

Ako krenemo od dna ove “piramide”, svaki igrač u Minecraftu najprije mora da zadovolji Stevove fiziološke potrebe koje su svjetlost, sklonište i hrana. Ako Steve ne dobije svjetlost i hranu, umire. Kada obezbijedi ove resurse, igrač počinje da gradi farmu, šumu, dvorac. Ovo su dva prva nivoa koja se odigravaju na nivou Single player, a kasniji nivoi se igraju u Multi player modalitetu. Pripadanje i ljubav, pa i samopoštovanje, pretpostavljaju postojanje drugih ljudi – igrača. Drugi igrači mogu nam pomoći da pređemo na novi nivo. Nivo samopoštavanja u multiplayer modu dostiže se kada igrač prestaje samo da se trudi da preživi i počinje da gradi kompleksnije strukture, zgrade, bolnice, kuće s bazenima. Kada se ovo izgradi, igrač stavlja slike na Youtube i dozvoljava drugim ljudima da prepoznaju ono što je napravio. Tu se aktivira, naravno, i motiv samoaktualizacije, i potreba da se dostupni resursi iskoriste u najvećoj mogućoj mjeri. Kao i u stvarnom životu, značenje kao najviši nivo će svaki Steve morati da pronađe za sebe, vjerovatno u svijetu koji je van virtuelne zajednice.

Širom svijeta, Minecraft se koristi za edukaciju djece o bilo čemu, počev od prostornog planiranja do učenja novog jezika. Postoji i portal Minecraft Edu, čiji je cilj upotreba igre u svakodnevnom učenju djece. Recimo, profesorka engleskog u Danskoj je dozvolila djeci da igraju Minecraft u učionici pod uslovom da komuniciraju isključivo na engleskom. Eric Klopfer, profesor i direktor na Massachusetts Institute of Technology’s Scheller Teacher Education Program naveo je da Minecraft povećava spacijalne sposobnosti i razumijevanje planiranja. Na neki način, to je digitalna verzija Lega.

Psiholozi smatraju da Minecraft ohrabruje kreativnost i socijalne vještine, pa je tako i dr Andrew Przybylski, sa Odsjeka za ekspermentalnu psihologiju Univerziteta Oksford, opservirao djecu kao igraju Minecraft i zaključio da je jedan od razloga što je igra toliko popularna činjenica da ona zahtijeva socijalne interakcije.

Međutim, postoje i drugačija objašnjenja, a da bismo ih razumjeli moramo razumjeti i istoriju Minecrafta. U Švedskoj, ovu igru je osmislio Markus Persson i njegova nezavisna komapnija Mojang. (Tek nedavno, igricu je otkupio Microsoft, ali to je druga priča.) Blizu 33 miliona kopija igrice prodato je u različitim formatima. Po nekima, ljudi vole Minecraft, ali u gejmerskom društvu, mnogi vole samu ideju Minecrafta – ideju da igra može biti na ovaj način kreirana i distribuirana bez ogromnog budžeta za reklamu, uz staru dobru preporuku koja ide od gejmera do gejmera, bez kampanje, kao u dobra stara vremena.

Izvor: Psihobrlog

  • Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *