Zaštita prava djeteta u digitalnom svijetu: rastući izazov

Nils MUIŽNIEKS

Nils MUIŽNIEKS

Prenosimo komentar Komesara za ljudska prava Savjeta Evrope Nils MUIŽNIEKS-a sa website-a humanrightscomment.org

Većina tinejdžera provodi značajno vrijeme na internetu, često koristeći društvene medije (social media) koji su postali glavno sredstvo socijalizacije. Rastući pristup internetu stvorio je gotovo neograničene mogućnosti za djecu – pristupanje sadržajima ali i mogućnosti uživanja svojih prava, uključujući i pravo na primanje i posjedovanje informacija.Ipak, takve prednosti često idu ruku pod ruku sa rastućim rizikom za djecu da će njihova prava biti ugrožena.

 

Prava djeteta su ugrožena na više načina

Protecting children’s rights in the digital worldJedna posebna opasnost odnosi se na privatnost života djece. Veliki broj tinejdžera koristi društvene medije na način što objavljuju pretjeran broj informaijai fotografija lične prirode, a koje će, potencijalno, ostati dostupne online dug vremenski period.Ove informacije mogu imati štetan efekat na njihove živote jer mogu biti (zlo)upotrijebljene u budućnosti od obrazovnih institucija, pa čak i budućih poslodavaca. Takođe, demografske/profilne informacije i njihova obrada u cilju praćenja dječjih aktivnosti na internetu u komercijalne svrhe, u posljednje vrijeme sve više podiže zabrinutost u vezi sa privatnošću, na koju djeca još uvijek nijesu dovoljno senzibilisana.

Djeca takođe rizikuju da dođu ukontakt sa ilegalnim ili štetnim sadržajima koji su u sve više dostupni online,uključujući pornografiju, ali takođe i rasističke i materijale pune nasilja, kao i sadržaje kojima se podstiče zlostavljanje, samoubistvo i druge forme samo-povrjeđivanja.

Djeca i sama mogu postati počinioci i nanositi štetu drugima. Štetne aktivnosti uključuju maltretiranje druge djece (Kako prepoznati cyberbullying?) na društvenim medijima, čije je prijavljivanje u posljednje vrijeme sve učestalije na linijima za podršku djeci. Ovakvo mlatretiranje može voditi i do tragičnih posljedica, kao što je ilustrovano posljednjim slučajevima u kojima je veliki broj tinejdžera oduzelo sebi život nakon što su, navodno, bili maltretirani i nagovarani da počine samoubistvo na društvenoj mreži ask.fm. Neka djeca šire fotografije druge djece seksualnog ili nasilnog sadržaja, ponekad tjerajući žrtve da same generišu takve sadržaje.

Internet takođe koriste i predatori kako bi, lažno se predstavljajući, kontaktirali djecu sa ciljem zlostavljanja,uključujući i seksualno zlostavljanje (grooming), pa čak i kako bi ih regrutovali sa krajnjim ciljem otmice i prodaje (trafiking)

Krađa identiteta je još jedna opasnost kojom se još 2008. godine bavio i Evropski sud za ljudksa prava (slučaj KU v. Finland). U ovom slučaju reklama seksualne prirode objavljena je na website-u namijenjenom ugovaranju sastanaka (dating site) u ime 12-godišnjeg dječaka bez njegovog znanja. Sud je smatrao da je država odgovorna za kršenje dječakovih prava na poštovanje njegovog privatnog života, zbog tog toga što nije od Internet Service Providera (ISP-pružaoca usluga pristupa internetu) zahtijevala da otkrije identitet osobe odgovorne za objavljivanje spornog oglasa.

Što može da se uradi?

Dgovori na sve ove prijetnje zahtijevaju prije svega uključivanje roditelja, edukatora, vlasti kao i privatnog sektora,prevenstveno kompanija poput ISP-ova. Odgovori na ove prijetnje moraju biti mješavina pravnih i praktičnih mjera, a u najboljem interesu djece kao i njihvog prava da učestvuju u debatama o ovim pitanjima kako bi se čulo i njihovo mišljenje.

Osnažiti djecu:

Dajući djeci alate kojima će zaštiti sebe od prijetnji sa interneta i uz čiju će pomoć postati više svjesni svoje odgovornosti, vjerovatno je najefektniji način zaštite dječjih prava na internetu. Pravo djeteta da može ukloniti svoje “otiske” na internetu i biti “zaboravljeno” u posljednje vrijeme se intenzivno zagovara. Naravno, veoma je važno da djeca budu u mogućnosti da zaliječe posljedice neopreznog dijeljenja ličnih informacija, ali je još važnije djelovati preventivno tako što ćemo podizati njihovu svijest o potencijalnim rizicima i mogućim dugoročnim posljedicama dijeljenja ličnih informacija na internetu. Mnoga dokumenta koja je usvojio Savjet Evrope, kao i druge međunarodne organizacije, tokom posljednje decenije posebno naglašavaju krucijalnu potrebu osnaživanja djece kroz edukaciju, uključujući i digitalnu pismenost. Djeca takođe treba da budu u mogućnosti da identifijkuju, razumiju i da se na pravilan način odnose prema štetnim sadržajima. Još više, treba da budu bolje informisana i da više suštinski znaju o ljudskim pravima, uključujući i pravo na slobodu izražavanja, kao i pravo na privatnost, ali takođe i o pravima drugih koje moraju poštovati i biti obazrivi da ih ne povrijede.

Obrazovni/edukativni programi moraju kao ciljnu grupu imati djecu, uključujući i najmlađe, ali takođe i roditelje i druge edukatore. Više važnosti mora se posvetiti digitalnoj pismenosti u školskim programima. Incijative poput Insafe-a (ili kod nas #SurfujPametno prim.prev.), mreže podržane od Evropske komisije koja implemenetira kampanje podizanja svijesti o e-sigurnosti na nacionalnim nivoima, su od krucijalne važnosti. Savjet Evrope, takođe, objavio je Internet Literacy Handbook (Priručnik internet pismenosti – Vodič za roditelje, nastavnike i mlade).

Stvaranje sigurnog okruženja za djecu na internetu

Hvatanje u koštac sa širenjem štetnih i ilegalnih materijalai sadržaja je kompleksan zadatak. Brisanje nelegalnog materijala na samom izvoru jeu praksi veoma teško izvodljivo, jer websiteovi koji hostuju takav sadržaj mogu biti locirani bilo gdje u svijetu, obično van domašaja evropskih institucija.

Zbog toga se u raznim zemljama koriste različiti drugi alati u borbi protiv širenja ilegalnih sadržaja, posebno materijala koji se tiču zlostavljanja djece, najčešće kroz blokiranje i fltriranje pristupa takvim sadržajima i serverima na kojima se takvi sadržaji nalaze.

Upotreba takvih alata je, ipak, kontroverzna jer može voditi do disproporcijalnih restrikcija u slobodi izražavanja, posebno u odsustvu jasnih pravnih osnova, dovoljne transparentnosti i efektivne zaštite od zloupotreba, uključujući i sudske previde i nemar. Zaista, blokiranje sadržaja kroz ISP-ove ponekad je išlo toliko široko da je pristup i websiteovima koji nemaju veze sa zloupotrebom djece, bio blokiran, poput websiteova koji se bave reproduktivnim i seksualnim zdravljem.

Štoviše, blokiranje i filtriranje može čak i negativno uticati na vlasti odvlačeći ih od njihove obaveze da se bore sa pojavom zlostavljanja djece kao takvom. Počinitelji zlostavljanja, uključujući i one koji proizvode i šire/distribuiraju ilegalne i sadržaje povezane sa zlostavljanjem djece na internetu su stvarne osobe i kao takve se moraju tretirati i kažnjavati, a sve u skladu sa međunarodnim konvencijama poput Konvencije o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja Savjeta Evrope ili Konvencije o Cyber-kriminalu.

Stoga, pojave poput Groominga treba kriminalizovati.Žrtve zlostavljanja moraju se identifikovati i spasiti. Države takođe moraju sprovesti i korake u borbi protiv trafikinga djece u skladu sa smjernicama iz Evropske konvencije o akciji protiv trafikinga ljudskih bića.

Čini se da je upotreba alata za blokiranje i filtriranje sadržaja prikladnija npr. na nivou privatnih i školskih računara, kao i upotreba roditeljskih kontrola (Parental Controls) , kreiranje sigurnog prostora za djecu na internetu koji bi bio označen prigodnim vinjetama što bi jasno ukazivalo na za djecu prilagođen sadržaj.

Razvoj online edukacije o ljudskim pravima

Uprkos postojanju rizika, Internet pruža gotovo neograničene mogućnosti za djecu da uče, dijele, budu kreativna i da se druže.ZBog toga je neophodno generisati više sadržaja namijenjenog širenju znanja o ljudskim pravima, a koji je atraktivan i prilagođen različitim dobnim grupama. Međunarodne institucije koje se bave ljudksim pravima preduzele su neke incijative u tom smislu,kao što je UN-ov Cyber School Bus ili UNESCO-ov D@dalos Education Server za demokratiju, mir i ljudska prava.

Priredio: Duško MIHAILOVIĆ