Šta sve kao roditelji trebamo da znamo o surfovanju internetom naše djece

porodica1U svijetu se danas obilježava Dan sigurnog interneta i još jedna prilika da se zapitamo koliko je zaista teško zaštititi djecu u virtuelnom, a opet tako stvarnom okruženju? Koliko se u tome možemo osloniti na iskustva drugih, a u kojoj mjeri moramo uzeti u obzir i naše specifičnosti? Ko je odgovoran za zaštitu djece? Treba li ih, i u kojoj mjeri kontrolisati?

Za početak, dobro je stati i pokušati objektivno sagledati i analizirati situaciju, prije nego što se potraži rješenje.

Djeca u Crnoj Gori sve više vremena provode na internetu –  igre, multimedijalni sadržaji, druženje u virtuelnim zajednicama, traženje informacija za domaće zadatke, pretraživanje… Sa druge strane, čini se da odrasli sve više gube kontrolu nad svojom djecom, i sve teže drže korak sa nečim što mladi usvajaju sa lakoćom, ukazuje Dragutin Šćekić, regionalni ICT koordinator za Boku kotorsku i direktor Osnovne škole „ Veljko Drobnjaković“ Risan.

Internet je svakim danom dostupan na sve više različitih uređaja, a socijalni život mladih se u velikoj mjeri preselio na globalnu mrežu. Pored zabave, igara, druženja i edukativnih sadržaja, na internetu postoji i dosta realnih prijetnji od kojih djecu treba zaštititi.

PROČITAJTE: Razvoj interneta i internet zajednice u Crnoj Gori

Šćekić kaže da odrasli osjećaju da na tom novom igralištu moraju stvoriti sigurno okruženje za svoju djecu, ali često ne znaju ni protiv čega moraju da se bore, ni kako da svoj zadatak ostvare.

Jedna od „tradicionalnih“ prijetnji djeci na internetu je izloženost neprimjerenim sadržajima: pornografiji, stranicama koje promovišu govor mržnje, nasilje, diskriminaciju, dezinformisanje, podsticanje na nelegalne ili opasne aktivnosti i slično.

„Djeca mogu tražiti takve sadržaje, ali na njih mogu naletjeti i potpuno slučajno. I pored toga što postoje mnogi servisi, službe i alati za zaštitu djece filtriranjem informacija koje su djeci dostupne, ne može se reći da su ona po ovom pitanju dovoljno bezbjedna“, pojašnjava Šćekić.

Prema njegovim riječima, vršnjačko nasilje, maltretiranje i izvrtanje ruglu je ponašanje koje je među djecom postojalo i prije interneta, a svoje mjesto je brzo našlo na socijalnim mrežama, često u kombinaciji sa klasičnim maltretiranjem u školi ili na ulici.

Šćekić ističe važnim uočiti da nije svaka neprijatnost koju dijete doživi u interakciji sa vršnjacima maltretiranje, već može biti dio svakodnevne vršnjačke interakcije, a ukoliko se takvo ponašanje ponavlja, i praćeno je značajnim disbalansom u odnosu snaga, to je znak da se treba umiješati i zaštititi dijete.

Vrlo realna opasnost na internetu je i postavljanje materijala i informacija o sebi koje mogu da ugroze lični ugled djeteta i nanesu mu veliku štetu.

„Bilo kakva informacija u digitalnom obliku (fotografija, video zapis, tekst) može biti kopirana, prenošena dalje i sačuvana, tako da ju je često nemoguće trajno uništiti. Čak i ono što u određenom trenutku izgleda primjereno, u budućnosti može biti izvor problema za dijete“, kaže Šćekić.

Često informacije o djetetu objavljuju njegovi vršnjaci na svojim profilima, pa je neophodno djecu upoznati i sa odgovornošću koju imaju prema svojim vršnjacima, prijateljima i poznanicima. Informacije koje o sebi postavljamo na internetu, predstavljaju neku vrstu digitalne tetovaže, trajnog zapisa koji je ponekad nemoguće ukloniti. Šćekić savjetuje roditeljima da djecu upoznaju sa ovim, ali je veoma važno da budu pozitivan primjer odgovornog ponašanja na internetu.

Ugrožavanje privatnosti predstavlja realnu pretnju, najčešće iz neznanja. Često se desi da je prouzrokuje i samo dijete, neopreznim javnim objavljivanjem neke informacije. Čak i privatne informacije u određenom trenutku mogu biti prekopirane i javno objavljene.  Dijete mora biti svjesno da suštinski privatnost na internetu ne postoji, i da ima veliku odgovornost za svoje ponašanje na mreži.

„Iako je među roditeljima veoma prisutan strah od pedofila i napasnika koji će iskoristiti internet da dogovore sastanak sa djetetom, realno je opasnost da se ovako nešto dogodi relativno mala. Ovakva komunikacija se po pravilu svodi na virtuelni kontakt, ali i tako može prouzrokovati velike posljedice za dijete“, navodi Šćekić.

Roditelji zato moraju o je veoma važno  da su djeca svjesna opasnosti od komunikacije sa nepoznatim osobama, kao i da znaju kada da je na vrijeme prekinu. Takođe moraju znati da ne smiju da se sastaju sa osobama koje upoznaju preko interneta, i da o tome moraju informisati roditelje.  Eventualno dijeljenje ličnih podataka (broj telefona, adresa, fotografije) mora biti ograničeno sa osobe koje dijete zaista poznaje.

PROČITAJTE: Preventivne aktivnosti i roditelji mogu pomoći djeci da surfuju bezbjedno

Šćekić upozorava i da ekspanzijom kupovine preko interneta, u Crnoj Gori sve realnija postaje i opasnost od finansijskih prevara kojima dijete može biti izloženo.

Ono može biti navedeno da da podatke o platnoj kartici roditelja, ili da njome plati proizvod ili uslugu. Sve veći broj kladionica koje omogućavaju klađenje na internetu takođe predstavljaju potencijalnu pretnju za dijete.

„Stoga je potrebno dijete upoznati i sa rizicima i mogućim posljedicama zloupotrebe platnih kartica“, ukazuje Šćekić.

Izvor: Pobjeda

  • Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *