Preventivne aktivnosti i roditelji mogu pomoći djeci da surfuju bezbjedno

internet1Djeca i mladi sa lakoćom prihvataju internet i nove komunikacione tehnologije ali im nedostaje zrelost i iskustvo da identifikuju potencijalne rizike kojima mogu biti izložena na internetu, kao i moguće posljedice nepromišljenih aktivnosti.

Regionalni ICT koordinator za Boku kotorsku i direktor Osnovne škole „Veljko Drobnjaković” iz Risna, Dragutin Šćekić,  smatra da su dobro osmišljene i koordinisane preventivne aktivnosti uz presudnu vaspitnu ulogu roditelja, najbolji način da se dijete osnaži da se samostalno prepozna i izbjegne prijetnje, i da se ponaša u zrelo i odgovorno i u realnom, i u “virtuelnom” svijetu.

Prema njegovim riječima, programi za monitoring i filtriranje sadržaja donekle mogu da pomognu u povećavanju bezbjednosti djece, ali nikako ne mogu biti jedini vid zaštite.

On objašnjava da svaki program ima slabosti i nedostatke, a programi za filtriranje sadržaja mogu spriječiti dijete da pristupi nekom neprimjerenom materijalu, ali ne i da objavi određeni neprimjeren sadržaj ili ličnu informaciju.

„Zabrana pristupa socijalnim mrežama takođe ima vrlo ograničen uticaj. Stoga je svakako najefektivnije rješenje razviti kod djeteta sposobnost samokontrole i  osnažiti ga da se samostalno izbori sa izazovima“, savjetuje Šćekić.

Uloga roditelja u zaštiti djece od opasnosti koje vrebaju na internetu, kako je dodao, suštinski se ne razlikuje od njihove uloge u „realnom“ životu.

Šćekić kaže da djetetu treba omogućiti određeni nivo privatnosti i nezavisnosti, ali da je neophodno nadzirati njegove aktivnosti na internetu.

Otvorena i iskrena komunikacija sa djetetom je uvijek najefikasniji način da se preveniraju problemi.

„U ovom slučaju se realno se može desiti da roditelji imaju manje iskustva i informacija o internetu od svoje djece, ali bogato životno iskustvo, lični primjer koji roditelj daje djetetu u svakodnevnom životu, i otvorena komunikacija zasnovana na međusobnom povjerenju, od presudne su važnosti za pozitivan uticaj na djetetovo odgovorno ponašanje  na internetu“, kaže Šćekić.

Uslijed neznanja i neinformisanosti o opasnostima,  ponekad i roditelji nesvjesno djecu izlažu rizicima na internetu. Relativno je česta pojava da roditelji otvaraju naloge na socijalnim mrežama svojoj djeci, pri čemu ponekad i unose lažne podatke o njihovoj starosti. Roditelji na svojim nalozima ponekad i sami objavljuju fotografije svoje djece i druge informacije koje potencijalno mogu biti zloupotrebljene.

Istraživanje koje je nedavno sprovela kompanija Microsoft, pokazuje da roditelji smatraju da djetetu treba dati pristup računaru već sa osam godina, internetu sa deset, a društvenim mrežama sa dvanaest godina. Evidentno je da na tom uzrastu dijete nije spremno da se samostalno izbori sa svim izazovima i rizicima. Stoga je neophodno da roditelji aktivno nadziru aktivnosti djeteta na internetu i omoguće mu sigurno okruženje.

Šćekić navodi i da je crnogorski obrazovni sistem na samom početku obrazovne reforme prepoznao značaj ICT, a posebno interneta u obrazovanju.

U okviru projekta MEIS sve crnogorske škole opremljene su računarima i dobile su pristup internetu. Internet je u prepoznat kao izuzetno vrijedan obrazovni resurs, a putem mnogih vidova obuke nastavnici se edukuju i podstiču da koriste internet u nastavi. Škole koriste različite strategije da bi omogućile bezbjedno korišćenje interneta tokom nastavnih i vannastavnih aktivnosti.

Tako se koriste programi za filtriranje sadržaja koji onemogućavaju pristup neprimjerenim sadržajima, onemogućava se pristup pojedinim internet servisima,  a predmetni programi Informatike i Građanskog obrazovanja se bave sigurnom upotrebom interneta. I pored toga, u kurikulumu svakako postoji neiskorišćen prostor za dodatnu edukaciju učenika o ovoj temi. U 23  države Evropske unije školski kurikulum uključuje i bezbjednost na internetu, a većini tih država teme koje se tiču bezbjednosti na internetu se pojavljuju u raznim nastavnim predmetima.

„Da bi se učenička populacija adekvatno zaštitila od opasnosti na internetu, potrebno je baviti se ovom tematikom u školi od najranijeg uzrasta, i u osnovnom i u srednjem obrazovanju. Škole imaju mogućnost i da se samostalno uključe pitanja bezbjednosti na internetu u postojeće školske programe i vannastavne aktivnosti“, pojašnjava Šćekić.

On ocjenjuje je da politika ograničavanja slobode pristupa internet servisima u školi treba biti pažljivo izbalansirana da bi se sa jedne strane zaštitili učenici, ali i da bi se oni u školi osnažili da kompetentno koriste internet i zaštite se od zloupotreba. Šćekić kaže i da nastavnici trebaju biti adekvatno edukovani da bi stekli neophodne vještine i znanja za bavljenje tematikom bezbjednosti djece na internetu.

Prema njegovom mišljenju, izuzetan primjer društvene odgovornosti je projekat Surfuj pametno koji u saradnji sa Ministarstvom za informaciono društvo, Ministarstvom prosvjete i udruženjem Roditelji  već dvije godine veoma uspješno realizuje  kompanija Telenor, koja je prepoznala mogućnost da dobro osmišljenim edukativnim aktivnostima osnaži djecu i mlade da odgovorno i pametno koriste internet.

„Pored nesumnjive koristi za djecu, ovakvi projekti nam pokazuju se najbolji rezultati postižu sveobuhvatnim, cjelovitim pristupom ovoj problematici“, rekao je Šćekić.

Izvor: Pobjeda

 

  • Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *