Igre i igrice

igreDjeca, posebno u ranom uzrastu, najčešće računare koriste za igranje igara i igrica što se roditeljima ne sviđa, kako kažu, iz više razloga. O ovoj vrsti zabave se mnogo češće mogu čuti negativni komentari, iako je značajan broj i onih koji tvrde suprotno sa vrlo upečatljim argumentima, a jedan  od njih je i profesor vizuelizacije i računarske grafike na Prirodno-matematičom fakultetu, Srđan Kadić .

On je jedan od 700 miliona igrača u svijetu, a tvrdi da djeca koja igraju igre razvijaju maštu,i da igre mogu pomoći njihovoj edukaciji.

Kadić se ne slaže sa čestim konstatacijama da igre podstiču nasilje i kaže da nema ni  jedne studije koja je dokazala da neko postaje nasilnik jer igra igre dvije, pet godina.

„Pokazuje se da djeca koja igraju neku vrstu nasilnih igara, kratkoročno, kod sebe razvijaju izvjesnu dozu agresivne reakcije na agresiju. Ali ništa bolje neće proći ni kao dio neke navijačke grupe.  Postoje  kod nekih igrača određeni poremećaji ponašanja ali i za njih uzroke prvo treba tražiti van svijeta igara“, tvrdi on.

Kadić objašnjava da igre i igrice nijesu  isto. Prema njegovom mišljenju igre su svi ozbiljniji naslovi koji se igraju na desktop mašinama, a za njega su igrice zabava u ovom obliiku koja se pojavila 70-ih godina prošlog vijeka ili igrice koje se danas igraju na mobilnim telefonima.

Kao primjer igara navodi čuveni World of Warcraft koja ima oko 12 miliona korisnika, zatim Everqueset ili Ligue of legends.

On prati Ligue of legends jer je besplatna, zahtijeva mnogo manje resursa da se pokrene na računaru od, na primjer, World of Warcraft-a, dosta je pravedna, ne postoji ništa u igri što može da se kupi novcem što bi učesnika učinilo superiornijim u odnosu na ostale.

Kadić pojašnjava da igranje igara uvodi učesnika u ogromno društvo različitih starosti i dobi, obrazovnih profila, godina starosti. Mnogi igrači jesu superiorni, nadposječno su inteligentni , ali i talentovani i uspješni i različitim oblastima.

„To je i razlog što neka djeca koja imaju problem u socijalizaciji društvo traže u tom svijetu. Osim druženja, igranje igara može biti korisno i u obrazovanju. Može biti  veoma korisno za dijete pogotovu ako se u nekom ranom stadijumu, sa oko deset godina otkriju neke poteškoće u učenju, u tom smisli su programi koj se mogu koristiti na računaru itekako potrebni, pogotovu za ljude koji pate od disleksije, disgrafije i isličnih poremećaja“, dodao je Kadić.

Igre su vrlo često bazirane na istorijskim činjenicama, a češće i na djelima naučne fantastike, što pomaže i edukaciji djece.  Za nastajanje jednog od kultnih naslova:  Oblivion, korišteno je oko 40 knjiga naučne fantastike.

Razvoj i igranje igara počelo je 70-ih godina prošlog vijeka, a  napredak je nevjerovatan, toliko da podstiče i razvoj računara, ali i mijenja druge umjestnosti, prije svega film.

Ulaganje u igre kreće se od jednog do pet miliona EUR po verziji, i to je najveća industrija zabave na svijetu.

Kadić kaže i da nema tog glumca, pa ni Oskarovca, koji se može porediti  po zaradi sa jednim crtanim likom iz neke od najpopularnijih igara.

„Uzećemo primjer Super Maria. Taj mali čičica je zaradio mnogo više novca nego svi glumci zajedno. A taj čičica i svi ostali likovi iz njegovog svijeta ne utiču loše na ponašanje“ ,  kaže on.

Ukoliko vaše dijete nije dovoljno veliko da bi igralo ovakvu vrstu igara, imamo dvije preporuke i za vas – jednu igricu za mobilne telefine, i jedan sajt sa igrama: Bark i Friv.com

Ako želite da pogledate izjavu profesora Kadića posjetite ovaj link.

Izvor: TV emisija Surfuj pametno

 

  • Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *