Kada iz ekrana vreba zavisnost

zavisnost kompDanas, kad su ekrani svuda oko nas i toliko ovladali našim životom da sve potrebne informacije dobijamo upravo preko njih, roditelji stalno smišljaju nove strategije kao bi djecu odvojili od nih da bi se normalno razvila i stekla zdrave socijalne vještine.

Stručnjaci napominju da je jedini učinkoviti put odvraćanja od svjetlucavih ekrana nuđenjem sadržaja koje će voljeti više od onih na njima. Samo ih tako na vrijeme možete naviknuti na to da  uživaju u druženjima,  kretanju, novim iskustvima i komunikaciji s ljudima.  To je, kažu psiholozi, preventivna vakcina. I iako računaru, i ekranima generalno, ne možete sasvim pobjeći, možete ih dozirati prije nego što navika gledanja u njih postane problem.

Zavisnost se prepoznaje po tome što igranje, ili druga aktivnost pred ekranom, stvaraju probleme u životu: dijete gubi interes za druge stvari, pokazuje u većoj mjeri neke ili više simptoma: depresiju, anksioznost i zbog straha izbjegava društvena zbivanja.

A dvogodišnje praćenje djece pokazalo je da  je većina njih koji su sedmično proveli 31 sat na računaru razvila probleme zavisnosti, dok oni koji su se ‘zadržali’ na 19 sati većinom nisu imali problema. Iako su dečaci skloniji zloupotrebi računara u svrhu igranja, i djevojčice  hvataju korak, sve se manje druže, zapostavljaju školu zbog igrica ili Facebooka.

Popularna društvena mreža počinje da se koristi već s 11, 12 godina, iako je propisima samog Facebooka dopušteno tek od 13. Neke igrice su edukativne, razvijaju rječnik engleskog, a može se i naučiti nešto istorije i osnove političkog sistema (Civilization). S druge stane ima i igrica u kojima su ubijanje, uništavanje i lomljenje dominantni.

Zbog toga psiholozi savjetuju da, dok god roditelji mogu,  kontrolišu vrstu igre i vrijeme provedeno na kompjuteru i pred televizorom. Oni kažu da je bolje prevenirati problem tako da se djeci obezbijedi ono što trebaju, a ne ono što žele. Oni žele igrice jer imaju potrebu za izazovima i uspjehom na zabavan način. Žele Facebook jer im trebaju kontakti, samopotvrđivanje i osjećaj odraslosti. Djeca koja te potrebe zadovolje u sportskom klubu, u muzičkoj školi, u bilo kojoj grupi vršnjaka koja zajedno vježba i uči kako bi svladali izazove – imaju mnogo manje problema s pretjeranom upotrebom Facebooka, gledanjem televizije ili igrica, tvrde psiholozi.

Roditeljima preporučuju prvenstveno da redovno razgovaraju sa djetetom o prijateljstvu, druženju i vrijednostima. Skrenite mu pažnju na veliki broj poruka koje se, bilo na internetu ili na televiziji pogrešno razumiju. Postavite pravila korištenja računara, recimo,  vikendom po tri sata, sedmično samo ako ima vremena nakon školskih obaveza.

Ako školski posao nije obavljen, nema ni toga. Ako se pokaže da tinejdžer ni to ne uvaži, izbacite računar iz kuće. Uključite dijete dovoljno rano u neku aktivnost za koju ima interes i predispozicije – sport, muzika, strani jezik, slikanje, popravljanje aparata po kući… bilo što.  I, zapamtite, dijete se vaspitava primjerom – kako vi sami provodite vikende?

Naučite ih od malena da ništa ne može zamijeniti živi kontakt s prirodom i drugim ljudima. Nabavite im bicikl, rolere ili prenesite svoju strast za nekom aktivnošću koju volite (slikanje, fotografija, ribolov, pravljenje kolača, šivenje). I nikako ne držite stalno upaljen televizor. Ne dopustite mlađima od osam godina da gledaju filmove u kojima su vještice, zmajevi i drugi zli likovi prikazani vjerno kao u pravom životu. Ako starije dijete želi da gleda neku sapunicu, gledajte je s njim i iskoristite to u vaspitne svrhe. Grupna dinamika naime koja počinje u četvrtom razredu i traje do sedmog – vrlo je slična scenariju sapunica.  I učite ih takođe, napominju psiholozi, da samoća može biti ispunjavajuće iskustvo, ako znamo izabrati kreativnu aktivnost.

Izvor: SuperMila

  • Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *