Kako prepoznati cyberbullying?

Izvor: klokanica.hr
Cyberbulling
Upotreba virtualne komunikacije među djecom danas je toliko raširena i roditeljima se ponekad čini da njihova djeca znaju o tehnologiji mnogo više nego oni sami. Neki roditelji zbog toga mogu ‘odustati’ od kontrole nad time što im dijete tačno radi na internetu, što stručnjaci nikako ne savjetuju. U Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba kažu kako je vrlo bitno imati kontrolu i naučiti dijete odgovornom ponašanju na Internetu, kao što djecu, primjerice, učimo kako treba preći prometnu ulicu.

“Djeca mogu znati više od vas u tehnologiji, ali vi znate više o životu. Dopušteno je postaviti pravila i tražiti njihovo poštovanje. Vi ste još uvijek roditelj”, ističu u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba.

To je važno osobito zbog sve raširenijeg međuvršnjačkog nasilja preko Interneta, poznatijeg kao cyberbullying. Pod tim nazivom, osim nasilja na samom Internetu, podrazumijeva se i nasilna komunikacija mobilnim telefonima.

Žrtva je izložena cijelom svijetu

“Ovo nasilje uključuje slanje uznemirujućih, uvredljivih i prijetećih poruka mobitelom, e-mailom, na chatu, blogu, forumu ili društvenim mrežama, krađu i mijenjanje lozinki ili nadimaka, objavljivanje privatnih poruka ili neistina, širenje tračeva, slanje uznemirujućih fotografija, slanje virusa, pornografskih sadržaja, lažno predstavljanje, stavljanje oglasa seksualnog ili provokativnog sadržaja u ime žrtve, kreiranje internetskih stranica s pričama, fotografijama i šalama na račun žrtve, slanje fotografija žrtve i traženje da se žrtva procijeni prema nekim karakteristikama, npr. glasanjem za najružniju, najgluplju, najnepopularniju, najdeblju osobu u školi, izrada anketa o žrtvi…”, objašnjava mr. sc. Roberta Brusić, defektologinja-socijalna pedagoginja iz Obiteljskog centra grada Zagreba.

Upozorava kako je cyberbullying vrlo često opasniji od ‘običnog’ nasilja jer zlostavljač ne vidi uživo žrtvu i njezinu patnju, a i žrtva je zlostavljaču dostupna čak i kada je na sigurnom – u svom domu ili svojoj sobi.

“Budući da je žrtva izložena široj javnosti i doslovno je može vidjeti cijeli svijet, još je više posramljena nego kod zlostavljanja uživo. Ono što zlostavljačima ‘olakšava’ da ovo čine jest anonimnost. Anonimnost počiniteljima stvara osjećaj da neće biti kažnjeni i na određeni način otvara vrata zloupotrebi”, kaže defektologinja.

Dijete nije krivo što je žrtva

Pojašnjava kako zlostavljanje na internetu može biti izuzetno opasno, a posljedice su dugoročne – nisko samopoštovanje, loša slika o sebi, anksioznost, usamljenost, depresija pa i bolest. Dugoročne posljedice od neprihvatljivog ponašanja mogu imati i sami zlostavljači jer nasilničko ponašanje u školskoj dobi nerijetko prerasta u kriminalno ponašanje u odrasloj dobi. Događa se i da same žrtve postanu nasilnici.

Defektologinju smo pitali i što može učiniti zlostavljano dijete koje je primjerice ismijano na toliko popularnom Facebooku, odnosno koliko je nužno da se i roditelji uključe u rješavanje tog problema.

“Često se nažalost misli kako nije moguće mnogo ili uopšte išta učiniti kako bi se nasilje putem Interneta spriječilo i kako ono može proći nekažnjeno. Znanje i obaviještenost ipak su svojevrstan ‘lijek’ i/ili snažno ‘oružje’ protiv zloupotrebe Interneta. Samo izuzetno rijetko djeca i tinejdžeri se sami mogu uspješno nositi s ovim problemom. Najčešće je potrebno i poželjno uključivanje odraslih jer djeca ne znaju sama riješiti ove probleme, kao što ni ti problemi neće nestati sami od sebe”, odgovara Roberta Brusić.

Roditelji trebaju znati, nastavlja defektologinja, da njihovo dijete ili tinejdžer nije krivo što je žrtva i stoga se od toga ne treba praviti tajna. Djetetu također ne treba savjetovati da problem ignoriše, kao što nije poželjno ni ohrabrivanje da vrati istom mjerom.

Sedam savjeta kako smanjiti rizik od cyberbullyinga

Kao što se ne ustručavaju preuzeti odgovornost za ponašanje svoje djece u igri, roditelji se ne bi trebali susprezati učiniti isto i kada se radi o modernoj tehnologiji. Donosimo nekoliko savjeta stručnjaka iz Poliklinike za zaštitu djece i grada Zagreba kako roditelji mogu smanjiti rizik od toga da im dijete postane žrtvom cyberbullyinga:

  • Ne koristite računar kao dadilju, već nađite vrijeme za djecu
  • Naučite više o računarima i razgovarajte o tome s djecom
  • Ograničite vrijeme, koje dijete smije provesti na računaru, i uvedite pravila o korištenju
  • Razgovarajte s djetetom o opasnostima interneta
  • Stavite računar u dnevni boravak pa možete nadgledati koje stranice dijete posjećuje
  • Upoznajte internetske prijatelje djeteta kao što poznajete i ostale prijatelje
  • Naglasite djeci kako nisu oni krivi ako su žrtve virtualnog nasilja, te da im nećete zbog toga oduzeti pravo na korištenje – to je glavni razlog zbog kojeg djeca ne govore odraslima kada postanu žrtve

U Hrvatskoj Cyberbullying kažnjiv i zakonom

“Djeca i tinejdžeri trebaju također naučiti kako ne smiju pasivno posmatrati i tolerirati zlostavljanje drugoga. Potrebno je zatražiti pomoć nastavnika i/ili stručnih saradnika bilo u školi, bilo u nekoj drugoj ustanovi, kako bi zajedno okupili druge roditelje te raspravljali o problemu. Poželjno je i da se cijela porodice žrtve i počinitelja obrati za stručnu savjetodavno/terapeutsku pomoć stručnjacima, a ako je potrebno i individualno će se nastaviti raditi s djetetom žrtvom i počiniteljem”, kaže defektologinja iz Obiteljskog centra grada Zagreba.

Cyberbullying je i kažnjiv zakonom (U Hrvatskoj, prim ured.), a može biti riječ o više krivičnih djela – uvredi, kleveti, prijetnji, iznošenju ličnih ili porodičnih prilika. Zakonom je kažnjiva i svaka vrsta seksualnog uznemiravanja preko Interneta. Međutim, ako je zlostavljač osoba mlađa od 14 godina, nije krivično odgovoran. U tom slučaju policija, ako se radi o krivičnom djelu, obavještava Centar za socijalni rad koji sprovodi postupak.

“Prema Zakonu o sudovima za mladež razlikuju se dvije vrste maloljetnika: mlađi, koji je u vrijeme počinjenja djela navršio 14, a nije navršio 16, i stariji maloljetnik koji je navršio 16, a nije navršio 18. Mlađem maloljetniku mogu se izreći vaspitne mjere, poput primjerice sudskog ukora ili upućivanje u vaspitnu ustanovu, a starijem se pored tih mjera može izreći i maloljetnički zatvor”, pojasnila nam je zakonsku regulativu u slučaju cyberbullyinga pravna savjetnica u Obiteljskom centru grada Zagreba dr. sc. Sandra Vračan.

Ako se radi o punoljetnom zlostavljaču, on može biti kažnjen novčano, a zakonom su predviđene i zatvorske kazne. No, to zavisi o preciznoj vrsti krivičnog djela.

  • Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    *